Igrao i protiv Dream Teama, a danas liječi ljude bioenergijom

Život doista piše čudne priče. Profesionalna karijera svakog sportaša traje, u najboljim slučajevima, 15-ak godina, a onda svi iznova traže svoj put. Veliki broj sportaša ostane do daljnjega u svom sportu, neki se tu pronađu u trenerskom, neki u menadžerskom poslu, no samo rijetki odlaze u krajnost. U nešto potpuno nepoznato, potpuno suprotno od onoga čime su se bavili u većem dijelu svog života. A među takve spada Alan Gregov, nekadašnji košarkaš i reprezentativac Hrvatske. Danas priznati bioenergetičar, čovjek koji svojim iscjeliteljskim moćima liječi ljude.

Rođen u Zadru 1. travnja 1970. godine, Gregov je poput svih zadarskih klinaca od dječačkih dana želio biti košarkaš. Ništa čudno, Zadar je oduvijek bio grad košarke. No, košarka je bila duboko ukorijenjena u krvi obitelji Gregov, njegova baka Serena Deletis se bavila "basketom", a unuk njezine sestre je Arijan Komazec. I baš je taj dvojac (ujak im je bio košarkaški reprezentativac Jugoslavije Petar Popović) dominirao u dječačkim danima, ali i zajednički rastao kroz mlađe kategorije KK Zadar.

Dva ponajbolja prijatelja razdvojili su tek seniorski dani, Arijan Komazec se 1992. godine iz Zadra kao jedan od najtalentiranijih košarkaša Europe otisnuo u Panathinaikos, Alan Gregov se dvije godine kasnije košarkaški nastavio razvijati u Ciboni. No, obojica su branili boje hrvatske košarkaške reprezentacije na povijesnim Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine.

Petar Skansi tada je prema Španjolskoj poveo Vladana Alanović, Franju Arapovića, Danka Cvjetičanina, Alana Gregova, Arijana Komazeca, Tonija Kukoča, Aramisa Naglića, Velimira Perasovića, Dražena Petrovića, Dinu Rađu, Stojka Vrankovića i Žana Tabaka. Bila je to strašna generacija koju su predvodili Dražen, Rađa, Komazec i Kukoč, a u kojoj su oni najmlađi, željni učenja bili Gregov i Tabak.

Alan Gregov na olimpijskom je turniru odigrao šest utakmica, skupio 59 minuta, ukupno zabio tek 10 poena. U prijevodu, ništa strašno. Za 22-godišnjeg mladića tada nije bilo puno minuta, posebice ne s obzirom na nevjerojatnu konkurenciju. No, i Gregov će pamtiti svoje minute protiv američkog Dream Teama, kako je čuvao Michaela Jordana, ali i jednu pogođenu tricu iz finalnog susreta protiv SAD-a.

- Bio sam tada klinac, molio Boga da mi Komazec ili Gregov donesu neku majicu iz Barcelone. Bio sam presretan kad mi je onda Gregov donio šarenu majicu na kojoj je pisalo "Stuff" a koju su mu poklonili Amerikanci. Ne možete ni zamisliti koliko sam se veselio toj majici. Na pripremama u Poreču pratio sam sve njihove treninge, više sam pratio reprezentaciju od samog kluba Zadar. A tu majicu imao sam deset godina, dok se nije raspala - tih se dana sjeća još jedan bivši reprezentativac Marko Popović, kojem su Komazec i Gregov rođaci.

Alan Gregov tako se iz Barcelone vratio prepun dojmova, igrao je i protiv najvećeg košarkaša svih vremena Michaela Jordana, a po povratku je kao i cijela reprezentacija odlikovan državnom nagradom za sport, Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

Član košarkaške reprezentacije bio je do 1995. godine, Hrvatska je tih godina bila dominantna družina tog sporta, pa Gregov u svojoj kolekciji trofeja uz srebro s Olimpijskih igara 1992. godine, pamti i tri bronce. Prvu s Europskog prvenstva 1993. u Njemačkoj, drugu sa Svjetskog prvenstva 1994. iz Kanade, a treću s Europskog prvenstva 1995. iz Grčke.

Na klupskoj sceni branio je boje Zadra, Cibone i Splita, godinama igrao u Poljskoj (Anwil Wroclawek, Zepter, Prokom Trefl, Idea Slask), a igračku karijeru zaključio u Grčkoj gdje je nastupao za Aris i Apollon. Triput je prvak Hrvatske bio s Cibonon, poljsko prvenstvo je osvojio s Zepterom, a s Arisom 2003. godine bio i pobjednik Fiba Kupa.

Mnogi su vjerovali kako će Gregov i dalje ostati u košarci, ali njegov je post-igrački život išao sasvim drugačijim putem. Krenuo je s ugostiteljstvom, njegov otac Valentin na otoku Ugljanu u Preku drži kafić Vale, a tu je ljeti često boravio poznati iscjelitelj Zdenko Domančić. I tako se Alan Gregov s 34 godine okrenuo bioenergetici, te započeo sasvim drugačiji život.

- Često mi je Zdenko Domančić pričao o svojim sposobnostima, ali mi i govorio da sve što radi, mogu i svi ostali, samo kad bi znali kako. Godinama sam upijao njegove priče, a prije sedam godina, sa suprugom Majom, prošao sam kod njega u Kranjskoj Gori tečaj kojim sam svladao osnovne tehnike iscjeljivanja bioenergijom. I kad sam prije tri godine odlučio košarci reći zbogom, bilo mi je logično da ostatak svog života posvetim pomaganju drugima. Domenčića smatram genijem u ovom poslu, ali i svojim drugim ocem - rekao je Gregov u jednom od rijetkih medijskih istupa, u intervjuu za Gloriu još 2007. godine.

Bivši košarkaš počeo je završavati bioenergetske tečajeve, a u timu Zdenka Domančića bilo je još ljudi iz sporta, tako se tu našao i Boštan Križaj, sin bivšeg skijaša Bojana. Alan Gregov danas spada među moćnije terapeute, sposoban je bioenergiju slati i na duljinu. A njegove magične ruke isprobali su već i brojni košarkaši, među kojima i njegov bivši suigrač (iz Cibone) Dževad Alihodžić. No, bioenergiju Domančićevog tima još su isprobali Ivano Balić, Nika Fleiss, Ana Jelušić...

- Za mene to bilo jako zanimljivo iskustvo, ta se terapija može odraditi telefonski, ali može biti i na daljinu. Najvažnije je da se čovjek smiri, iako oko njega može biti upaljen radio ili televizija. Meni je tako čistio sinuse. A nakon što sam kod njega provela četiri dana samo sam dvaput uzela lijek, više iz preventive - poručila je Ana Jelušić koja je prvi put u Kranjskoj Gori završila nakon napada astme poslije jedne utrke.

Zanimljiva je priča s Ivanom Balićem koji je bioterapiju isprobao na daljinu, za vrijeme Olimpijskih igara u Pekingu. Najbolji hrvatski rukometaš imao je velikih problema, mučio sa sa "svime i svačime", najviše s bolovima u listu, a onda posegnuo za jednim telefonskim pozivom u - Sloveniju. Sve je bilo riješeno vrlo brzo, Balić je nastavio Hrvatsku predvoditi na parketu. Posebice u četvrtfinalnom ogledu s Norveškom.

- Hvala Vam na svemu, da nije Vas ne bi bilo mene ovdje, niti bi Hrvatska stigla do polufinala - glasila je poslije utakmice SMS poruka u kojoj se Ivano Balić zahvalio Zdenku Domančiću i njegovom timu u kojem je bio i Alan Gregov na uspješno obavljenom poslu.

A put Slovenije, u magični svijet Zdenka Domančića i Alana Gregova, svojedobno je morao i Vedran Zrnić...

- Riječ je o bioenergiji, alternativnoj medicini, koja vam itekako može pomoći. Evo, ja sam imao slomljenu pokosnicu, pa posjetio njihov tim u Sloveniji. Naravno, neće vam oni u jednom danu riješiti cijeli problem, ali sam odmah osjetio kako mi se ta bol u nozi maknula. Jednostavno, preznojite se i osjetite sve to, više me noga nije boljela. Kao i mnogi drugi sportaši sam vidio i osjetio kako sve to funkcionira, u svakom slučaju su mi Zdenko Domančić i Alan Gregov puno pomogli. Jako sam se ugodno osjećao u njihovom društvu - poručio nam je Zrnić.