'Igram za Hrvatsku, projektant sam i tetoviram suigrače! A na utakmicama sam znao i zaspati'

Od šeste godine igram ragbi, jer cijela je ulica krenula na ragbi, sva muška djeca, brat, prijatelji... Tek su dvojica došla do seniora Nade, a samo sam ja ostao do danas, kaže nam svestrani ragbijaš Nade i reprezentacije Vinko Rudić (24).

U jesenskom ciklusu Trophy divizije europskog Kupa nacija Hrvatska je izgubila od Češke i Švedske te pobijedila Ukrajinu, a prezimenjak vaterpolskog maga Ratka, koji mu nije u rodu, umjetnik je među ragbijašima. Doslovno.

Pokretanje videa...

00:57

Blatni hrvatski ragbijaši | Video: Ante Buškulić/24sata

- Od prvog sam treninga znao da je to za mene. Jest, probao sam i američki nogomet za Sea Wolves, ljeti išao na kampove, a probao sam malo i jedrenje. Američki je nogomet zabavan, ima sličnosti s ragbijem, recimo zbog kuta trčanja, ali puno je statičniji. Igrači su krupniji, zato mogu igrati jer imaju duge stanke između akcija, ragbi je puno dinamičniji.

Ragbijaši su amateri

Svi su ragbijaši amateri, a Vinkova je struka...

- Krenuo sam studirati građevinu, čak me trener reprezentacije Tonči Buzov zvao da studiram i igram u Škotskoj, ali propalo je. No tih studentskih dana krenula je ljubav prema tetovažama. I od svoga sam hira odlučio napraviti nešto pa sam otišao kod mentora, tattoo majstora. U međuvremenu sam se zaposlio u građevinskom uredu, gdje mi izlaze ususret za utakmice i pripreme, da nije tako, teško bih mogao i dalje igrati ragbi na ovoj razini. Projektiramo vodovode, kanalizacije, brane, crpne stanice, niskogradnju.

I tako smo došli do njegove umjetničke strane. Vinkov je hobi tetoviranje.

- Crtam cijeli život, šarao sam uvijek, više sam se igrao s bojicama nego s loptom. Crteža imam doma gomilu, mama ih čuva u jednom fasciklu, sve s potpisom i datumom. Haha, ako postanem umjetnik, možda će vrijediti djeci i unucima.

Ne postoje dvije identične tetovaže

Odakle ta ljubav?

- Tetoviranje me privuklo jer nije monotono, na svakom dijelu tijela radi se drugačije, kao što ljudi imaju različitu kožu, tako da ni jedna tetovaža, pa makar radio isti motiv, nije ista. Na papiru mogu biti dva ista crteža, na tijelu ne. Također, tetovaže ostaju za cijeli život, unikati su i personalizirani, to me privuklo. Lijepo je, a trajat će cijeli život, ostaju dio tebe kamo god odeš.

Kako je krenula ta priča?

- Dvije godine sam samo vježbao na umjetnoj koži, a onda sam sebi napravio prvu, na bedru. Potom su me moji ragbijaši krenuli tražiti "ajde meni ovo tetoviraj, meni ono" pa sestra i to mi je bio vjetar u leđa, to njihovo povjerenje.

Proučava literaturu i uči na internetu pa možda jednog dana otvori i salon. Zasad mu je to samo hobi. No tetovaže se plaćaju i do 6000 eura pa bi Vinko jednog dana mogao od svog hobija dobro zaraditi. Koliko ste tetovaža napravili?

- Oko 130.

Koliko je trajala najdulja?

Za tetoviranje su najbolniji vrat, rebra, trbuh i zglobovi

- U komadu između pet i šest sati.

Odustane li netko ili se predomisli?

- Ne odustaje nitko, unatoč bolovima. Nekad i ja moram pritisnuti klijenta kako se ne bi pomaknuo dok ga bodem.

Koja su najbolnija mjesta za tetoviranje?

- Vrat, rebra, trbuh zbog mekane kože, te koljena i laktovi, gdje ima živaca.

Kako je bilo sam sebe tetovirati?

- Najprije sam si napravio kaktus. Krećeš, a mozak kaže "boli, stani!" Nisam znao što očekivati. Nakon 10-15 minuta bilo je OK i onda sam krenuo dodavati, nadograđivati crtež. Nisam imao pojma koliko boli ili samo iritira, zato sam probao na sebi. Bilo je zeznuo napraviti si stražnju stranu bedra, a sad tamo imam desetak malih crteža na jednom mjestu.

Kojeg ste suigrača najviše tetovirali?

- Ivu Perića. A ukupno 20-ak ragbijaša.

Žene se tetoviraju više nego muškarci

Koje su vam najdraže tetovaže koje ste radili?

- Jednom suigraču, koji je pomorac, nacrtao sam kartu svijeta s koordinatama na kvadricepsu. I jedan Posejdonov trozubac.

Što je najteže prilikom tetoviranja?

- Dubine i kuteve je najkompliciranije pogoditi, te u milimetar pogoditi sloj kože. Najvažnije je strpljenje i uskladiti ruku i mašinu.

Tetoviraju li se više muškarci ili žene?

- Više žene jer sad su moderne tanke, linijske tetovaže, poput nekih citata ili sunca, mjeseca, kućnih ljubimaca... Stil mikrorealizam.

Koji stil vi izrađujete?

- Sve! Znam i kosturske glave i japanske ruže i Harley Quinn i zmajeve, a jednom sam prijatelju tetovirao Svetog Duju. Kad god me netko traži neku tetovažu, dam mu svoje mišljenje, pogotovo o mjestu tetovaže. Želim da budemo kreativni, a ne samo kopirati nešto što je vidio na nekom drugom.

Reprezentativci koje tetovira zovu ga spavalica. Odakle to?

- Jer na svom prvom turniru u ragbiju 7 više sam za vrijeme utakmica spavao nego igrao! Imao sam 17 godina i jako sam s brzo umarao, svaki mali umor bi me dokrajčio. Došao bih iz škole, spavao do treninga i nakon treninga opet spavao do jutra. Na tom turniru smo se nakon zagrijavanja vratili na tribine i ja bih zaspao! Tada sam otkrio da imam problema sa štitnjačom. Sad sam pod terapijom i sve je u redu.

S Nadom je osvajao trofeje, u reprezentaciji je, ostao mu je još jedan ragbijaški cilj:

- Volio bih se okušati u inozemstvu, odraditi sezonu-dvije u nekoj jačoj ligi. Odlazili su momci s 27, 28 godina, a meni su tek 24, stignem...