U upravi Hajduka ističu da su im osigurali sve, bivši trener žali se da su ga rano otjerali, aktualni da je tu kratko. Igrači se ne oglašavaju, potraga i dalje traje
Igrači ne razgovaraju, na klupi nema krivaca: Pa tko je kriv?
Trebala je to biti bajka, sezona za pamćenje, u kojoj je Hajduk dvostrukom krunom i europskim proljećem trebao uveličati 100. rođendan. Navijače i sve u klubu ljetos je zahvatila euforija, pred krcatim Poljudom redom su padali i domaći i ugledni europski protivnici, a Dinamo je sa Zajecom na klupi posrtao i gubio korak.
- Ne treba nam Barcelona, za rođendan ćemo igrati s Liverpoolom u polufinalu Europske lige - busali su se u prsa Splićani dok je na Poljudu vladala idila.
- Hajduk je neuništiv - grmio je Špaco Poklepović na spomen Dinamove privilegiranosti u HNL-u.
No njegove riječi brzo su, kao i on, otišle u povijest. Pokazalo se kako je Hajduk itekako “uništiv”, a dotukli su ga Armend Alimi i ostatak “fenjeraša” iz Pule, na čelu s trenerom Zoranom Vulićem. Hajduk se raspao kao kula od karata, a krivnju još nitko nije preuzeo na sebe.
Ni uprava, koja se brani kako je osigurala sve, od redovitih i visokih plaća, preko vrhunskih uvjeta, smještaja i putovanja čarterom, čak i na domaće utakmice u Osijek, Rijeku i Pulu, do kuhara, kojeg su vodili na utakmice Europske lige.
Ni bivši trener Stanko Poklepović ne misli da je kriv.
- Smijenili su me prerano, moj rad u Hajduku bio je savršen, a kritike na moj račun iznose oni koji uopće nemaju pojma o tome što se u klubu događalo.
Odgovornost ne prihvaća ni njegov nasljednik Vučević:
- Ovdje sam tek dva tjedna, nisam slagao momčad.
Igrači se ne oglašavaju, oni su ionako uglavnom zaokupljeni međusobnim odnosima, koji su daleko od idiličnih. Oni najplaćeniji i nominalno najbolji izolirani su i ne razgovaraju gotovo ni s kim od suigrača. Čak ni međusobno. U Hajduku su svjesni kako je nakon šokantnog poraza u Puli prvenstvena utrka praktički riješena, no nitko nema snage javno to priznati.
Ne žele se pomiriti s tim da je Dinamo prevelik zalogaj
Dinamo je financijski, igrački, stručno i osobito logistički najmanje jednu stubu iznad Hajduka, baš kao što je i Hajduk za isto toliko iznad ostalih klubova u HNL-u. To je realna slika, a potvrđuje ju i prvenstvena ljestvica. Dinamo je sedam bodova ispred Hajduka, točno onoliko koliko je Hajduk ispred Cibalije... No s tom se realnošću Splićani ne žele pomiriti. A upravo su nerealne ambicije u zadnjih nekoliko sezona najveća omča oko Hajdukova vrata. Europska liga bila je za Splićane prevelik zalogaj, na toliko frontova.
Špaco: Ovo je ipak realnost
Ne bih puno pametovao i savjetovao, ali ne treba paničariti, na drugom smo mjestu, s velikom bodovnom prednošću ispred trećeg. Treba zadržati to drugo mjesto, koje je očito sad naša realnost, i izbjeći neželjen rasplet, odnosno još veći pad, rekao je bivši trener Špaco, jedan od rijetkih koji su željeli nešto reći nakon Hajdukova debakla u Puli.
Svi samo kritiziraju
U zadnje je vrijeme puno kritika na račun mojeg rada. Moj nasljednik Vučević paušalno ocjenjuje kako igrači ne mogu ‘stajati na nogama’, a isto tvrde i njegov pomoćnik Joško Vlašić, kao i Rak i Fradelić. Nažalost, te tvrdnje nisu ničim potkrijepili. Ne može se generalizirati i govoriti nešto na temelju priča, bez pravog uvida i analize, rekao je Stanko Poklepović.