Rukometna reprezentativka Marina Glavan imala je veliki motiv vratiti se što prije na teren nakon komplicirane operacije križnih ligamenata koljena. Cilj je bio EP, a dodatni motiv utrka s Mirkom Filipovićem
Ide na EP šest mjeseci nakon operacije: Brža sam od Mirka
Rukometašica Lokomotive Marina Glavan svjetski je fenomen, manje od pet mjeseci nakon operacije križnih ligamenata koljena vratila se na teren i zaigrala, a mjesec dana potom, na njenu je adresu stigao i poziv izbornika Nenada Šoštarića za Europsko prvenstvo koje se u prosincu igra u Francuskoj!?
- Nešto je sigurno u mojoj genetici, nešto u volji i trudu, a najviše u znanju Nenada Šoštarića, Pere Kuterovca i fizioterapeuta iz centra 'Patela', u kome sam provela rehabilitaciju – smije se simpatična Marina, koju je tijekom rehabilitacije hrabrio i Mirko Filipović.
- U razmaku od dva dana oboje smo operirali koljeno i skupa dolazili na rehabilitacije, pa smo jedno drugo gurali i bodrili, natjecali smo se tko će prije odbaciti štake. Mirko je ljudina, jako pozitivan i zabavan tip, stalno smo se smijali, pa su nam fizioterapeuti u šali govorili da dvije veće budale od nikad nisu vidjeli. Ali na koncu su te naše šale i utrka završile tako da smo se oboje uspješno vratili sportu, i to daleko ranije od očekivanja.
- Moram se pohvaliti da sam ipak prije od njega odbacila štake, nakon samo 12 dana sam otišla kući bez njih. Povratak nakon ovakve ozljede i operacije inače traje od 6-8 mjeseci, a meni su unutar pet mjeseci zadnja loža, gluteus i kvadriceps operirane i zdrave noge bili unutar 1% snage i obujma mišićne mase.
POGLEDAJTE GALERIJU
Marina je pohvalila Peru Kuterovca za uspješno provedeni proces oporavka, ali Kuterovac tvrdi da su zasluge uglavnom njezine.
- Dugo nisam vidio tako fanatičnog sportaša. Marina je željela na EP, i sretan sam što je uspjela. Liječnici su napravili odličan posao, ja sam radio s njom četiri sata na dan puna tri mjeseca, ali sve zasluge ipak njoj pripadaju. Već sam u više navrata govorio da ću svakoga sportaša koji je spreman trpjeti bol i raditi, vratiti na teren za pet mjeseci, a Marina je upravo takva, fanatik, fantastičan radnik, bol je njen prijatelj. Zagrizla je i nije puštala, čak sam je morao nagovarati da ponekad uzme slobodan vikend.... - otkriva nam Kuterovac.
Mjesec dana nakon povratka na teren Marina je dobila ono što je najviše željela, poziv izbornika za EP.
- Primarni cilj bio je vratiti se na teren, a drugi cilj otići na Europsko prvenstvo. Imala sam sreću da je moj klupski trener Nenad Šoštarić ujedno i izbornik, bio je uključen u cijeli proces mog oporavka, dobro je znao što se događa. Sretna sam i zadovoljna, poziv za reprezentaciju mi je najbolja nagrada za uloženi trud.
Metkovska škola rukometa
Marina je inače porijeklom iz Doljana pored Jablanice u BiH, rodila se u Mostaru 1991., odakle je za vrijeme rata s obitelj preselila u Metković, gdje se zarazila rukometom u vrijeme najvećih uspjeha metkovskog rukometa krajem devedesetih godina prošloga stoljeća.
- Luka Panza i Nataša Lončarević okupljali su curice po osnovnoj školi, pa sam se i ja uključila. U drugom srednje sam prešla u Split, gdje sam uz rukomet završila srednju školu i Ekonomski fakultet – priča nam Marina, i otkriva kako je jedan telefonski poziv promijenio njen život.
- Odmah nakon završenog fakulteta zaposlila sam se u računovodstvenom servisu, uz posao igrala rukomet, i nisam puno razmišljala o nekakvoj profesionalnoj karijeri. No onda je stigao poziv iz Lokomotive. Dugo sam razmišljala, i na koncu ipak prihvatila, i evo, tu sam već tri godine. Igramo odlično, a ja sam dogurala i do reprezentacije.
Koljeno je popustilo u najgorem trenutku, pred sam kraj prošle sezone.
- Igrali smo u gostima kod Gran Canarije 14. travnja, u drugom poluvremenu me protivnička igračica gurnula, ružno sam doskočila, i ligamenti su popucali. Operirana sam 15. svibnja a nakon svega mjesec dana rehabilitacije sam trčala po pješčanoj plaži u Omišu. Sve sam radila po posebnom programu, 1. kolovoza započela sam pripreme s Perom Kuterovcem, a dva mjeseca nakon toga sam već bila u punom rukometnom treningu.
Preporuka pauza šest mjeseci!
Loša je vijest bila da se koljeno moralo 'otvarati', što je značilo i duži proces oporavka.
- Kad se 'otvara' koljeno, to je lakše za kirurga, a teže za sportaša, jer je šav puno veći... No u mom slučaju je sve ispalo dobro i vratila sam se puno ranije treninzima i utakmicama....
Marina budućnost i dalje vidi u rukometu, bilo u Lokomotivi, ili negdje u inozemstvu.
- Imala sam ponuda čak i dok sam bila ozlijeđena, ali nisam željela srljati. Smatram kako su Kuterovac i Šoštarić bili najbolja kombinacija za moj povratak rukometu do EP, to je ipak najveća scena, a dobrim igrama u reprezentaciji otvaraju mi se brojne mogućnosti. Iako, meni je i u Lokomotivi dobro, klub je bio uz mene tijekom ovog neugodnog razdoblja.
Hrvatska na EP igra u Montpellieru, u skupini sa Španjolskom, Mađarskom i Nizozemskom, a tri reprezentacije idu dalje.
- Vjerujemo da ćemo proći skupinu. Nizozemke su najjače, ali možemo dobiti svakoga. Mlade i smo i ne baš previše iskusne, ali do dvije pobjede možemo. A nakon toga je sve otvoreno, možemo iznenaditi svakoga...
Prije tri godine Marina je donijela odluku da napušta posao i posvećivanju rukometnoj karijeri. Danas kaže da nije zažalila.
- Nijednom nisam zažalila, uvijek se mogu vratiti poslu i sjediti u uredu, ali rukomet ne mogu igrati još dugo. A u rukometu sam stekla jako puno prijatelja, dosta proputovala...