Huklekovi prijatelji i kolege: 'On je naš ponos, poraz ga neće obeshrabriti. Borac je to'

U skromnoj prostoriji Hrvačkog kluba u Sesvetama gdje je fantastični Ivan Huklek sad već davne, 2006. godine, započeo svoju sportsku priču, okupilo se 15-ak njegovih najbližih prijatelja, kolega i trenera kako bi zajedno podržali svog Hulka u polufinalu Olimpijskih igara. Sve oči bile su uprte u bijelo platno projektora na kojem je u svakom trenutku trebao početi ne samo Hulkov, već i njihov meč života. Borba za polufinale na Olimpijskim igrama, san koji se nisu usudili ni sanjati. Sama činjenica da je netko njihov izborio plasman u Tokio, za njih je već ogroman uspjeh.

Kada je napokon došla na red borba između Hukleka i Ukrajinca Zhana Belenijuka, prostorijom se odjeknuo glasni pljesak. ''Evo ga! Ajde Ivane, idemo!'', čuli su se povici. Kao da je svijet u  tom trenutku samo stao i ništa drugo osim te borbe. Nakon prve runde kada je Huklek poveo 1:0 protiv Ukrajinca Belenijuka prostorija je još više živnula. Na licima sreća, ponos, uzbuđenje. No, čeka se druga runda, sve se može promijeniti, znaju da je Ukrajinac težak protivnik. No, onda hladan tuš, Ukrajinac ga je u drugoj rundi izdominirao u parteru i to je bio - kraj borbe. Svi su zanijemili na nekoliko trenutaka. Lica su im bila tužna i zamišljena. Svim srcem su vjerovali ''da će ga srediti'', no ipak mjesta razočarenju nije bilo. Ni približno. Svi do jednog su bili izrazito ponosni na svog kolegu jer je samim prolaskom u polufinale, za njih već bio pobjednik. Jedini hrvač u povijesti kluba koji je postigao tako veliki uspjeh.

POGLEDAJTE VIDEO: Uživo iz Hrvačkog kluba iz Sesveta 

- Ukrajinac je bio pretežak protivnik, a Huklek je dao sve od sebe, i može biti ponosan na to, kao što smo svi mi ponosni na njega. Poraz ga neće obeshrabriti, on je vrhunski sportaš i borac i dat će sve od sebe u idućoj borbi za broncu, rekao je njegov glavni trener Danijel Janečić.

- Pred njim je budućnost i karijera. Ivan je mlad i savršene je rezultate već sad postigao. Izuzetno smo ponosni na njega, a siguran sam da će osvojiti treće mjesto. Svi mi vjerujemo u to i čekamo broncu - rekao nam je njegov kolega.

Znaju oni da put do Tokija nije bio nimalo lagan. Nakon tragedije koja je zadesila mladog hrvača i njegovu obitelj, Huklek je skoro odustao od kvalifikacija za Olimpijske igre, no na nagovor roditelja ipak je odlučio skupiti svu snagu i izboriti taj plasman. Za nju, svoju sestru kojoj je posvetio svaku pobjedu.

Njegovi kolege sada nestrpljivo čekaju srijedu kada će, u to vjeruju svim srcem, njihov Hulk izboriti tu zasluženu olimpijsku broncu. No, kažu, ako se to i ne dogodi, svakako će mu organizirati doček dostojan pobjednika, što on za njih odavno je.