Hrvoje Vejić multipraktik: Igra za Zadar i s klupe vodi Jadran

Već sam se privikao na miran život u igračkoj mirovini, a sad opet 'iskačem iz paštete' svaki dan. Nema mi druge, moram se opet umiroviti, jer mi obiteljski život puno više godi, kazao nam je Hrvoje Vejić, koji je postao 'priča dana' nakon što je kao aktivni nogometaš Zadra, navodno kao trener vodio trećeligaša Jadrana iz Ploča u utakmici protiv Junaka.

- Ma, nema govora o tome. Prije dvije godine moj Jadran je upao u krizu, zamolili su me da im pomognem kao predsjednik, i od tada nas par vučemo klub 'na svojim leđima'. Ponekad sjednem na klupu kao predstavnik kluba, ali ne kao trener. Nikad se nisam dizao ili davao savjete igračima, a kamoli određivao taktiku i tko će igrati - pojasnio je Vejić i dodao: 

- Ne planiram postati novi Dražen Medić. Protiv Junaka sam sjedio na klupi jer već neko vrijeme ne treniram zbog ozljede zadnje lože, a kako smo ostali bez trenera, pomogao sam kapetanu Danijelu Dabiću, koji vodi momčad. Više od toga ne bih ni mogao, jer sam ionako većinu vremena u Zadru, gdje treniram i igram. 

U Zadru se reaktivirao ove zime, na poziv Igora Štimca.

- Štimac je bio vrhunski igrač, sportski direktor, izbornik, i nema razloga da ne bude i vrhunski trener. Radi dobar posao, a mene posebno fascinira energija koju ulaže u opstanak Zadra. Dobri smo prijatelji, znamo se jako dugo, i došao sam na njegov poziv. Za sada sam nastupio samo u Rijeci, žao mi je što nisam zaigrao i protiv Hajduka na Poljudu, ali igram koliko on od mene traži. Osjećaj je dobar, ali ne znam koliko dugo još mogu pratiti ritam s mlađima.

Kako sada stvari stoje, ovo je Vejićeva zadnja prvoligaška sezona, ne planira krenuti stopama dugovječnijih Davora Vugrinca i suigrača u Zadru Jakova Suraća. 

- Možda još zaigram, ali u nekoj nižoj ligi ili među veteranima. Nije lako igrati prvoligaški nogomet u tako poznim godinama, pogotovo nakon pauze, a treba misliti i na obitelj. Supruga i sinovi su u Pločama, odem ih jednom tjedno vidjeti na dan-dva, a ostatak vremena sam u Zadru. Sada je to lako, autoputom za nešto više od dva sata stignem do Ploča, ali ipak, razdvojenost mi sve teže pada.