Hrvat koji je osvojio vrh svijeta: Pa ja uopće nisam alpinist, a jedan se dečko neće vratiti kući!

Hrvatska je dobila još jednu sjajnu sportsku priču, 41-godišnji Antonio Jelčić postao je prvi Hrvat u povijesti koji se u manje od 48 sati popeo na dva himalajska vrha viša od 8000 metara! Jelčić je postao tek osmi Hrvat koji se popeo na najviši svjetski vrh Mount Everest (8848 metara), ali i prvi koji je "skinuo" četvrti najviši vrh svijeta Lhotse (8516 metara).

Pokretanje videa...

00:32

Pogled s vrha Mount Everesta | Video: Antonio Jelčić

- Sad sam u Katmanduu, sutra imam let za Hrvatsku, jedva čekam vidjeti svoje kćerkice Ritu i Ramonu. Samo se želim vratiti doma i barem deset dana ništa ne raditi - priča Jelčić dojmove iz glavnog grada Nepala, pa dodaje:

- Evo, taman jedem sladoled, ha, ha. 

Jelčić: Prvi je uspon na Mt. Everest bio neuspješan

Čovjek se tek vratio s Mount Everesta i odmah zaželio - sladoleda. Neka, zaslužio je...

- Dojmovi? Iskreno, još mi nije sve skupa sjelo, ovaj pohod na Mount Everest i Lhotse je velika stvar, za mene jako veliko postignuće. Bilo je jako puno okolnosti zbog kojih možda i nisam očekivao da će sve to tako dobro proći, tako da sam presretan, nemam riječi kojima bih opisao osjećaje - kaže Jelčić, pa dodaje:

- O kakvim okolnostima pričam? Vrijeme nas je gnjavilo cijelo vrijeme, zbog lošeg vremena naš je prvi pokušaj penjanja na Mount Everest bio neuspješan, pa smo se morali vratiti u kamp 2, a to se zapravo nikad ne radi. Taj put gore-dolje je dosta taksativan na tijelo, ali mi nismo odustajali. Bilo je u tim trenucima sumnje i neizvjesnosti, ali iz drugog pokušaja smo uspjeli doći do vrha.

Koliko su trajale vaše pripreme za osvajanje Mount Everesta i Lhotsa?

Išli smo dva-tri sata dulje

- Cijelo vrijeme sam u treningu, ali za ovaj sam pothvat u intenzivnom režimu (pripreme, prehrana, treninzi...) bio oko deset mjeseci. U Katmandu sam stigao 1. travnja, evo tu smo skoro dva mjeseca. Prvo smo se morali aklimatizirati na ovu sredinu, pa nam je put do baznog kampa trajao deset dana, pa smo se opet trebali aklimatizirati na visinske uvjete... sve je to dugo trajalo. 

Jelčić je nastavio:

- Cijela priča oko osvajanja Mount Everesta je ove godine kasnije krenula, ljudi koji određuju sigurnosnu rutu kroz ledene slapove su dvaput naletjeli na "mrtvu točku", taj dio većina alpinista ne bi mogla prijeći, pa smo na put do vrha morali ići malo neuobičajenom rutom, dva-tri sata dulje. Mi smo već deset dana čekali u baznom kampu, svi već bili pomalo nervozni, samo čekali trenutak kad možemo krenuti u osvajanje planine.

Objasnite nam malo detaljnije te kampove na putu do osvajanja najvišeg vrha svijeta.

- Prvi kamp se nalazi na 6100 metara, drugi je onda na 6500 metara, a treći na 7150 metara. I s tog kampa 3 odlazite na završni "push", u konačno osvajanje Mount Everesta. Mi smo u tom prvom neuspješnom pokušaju došli na više od 8000 metara, ali smo se zbog vremenskih neprilika morali vratiti u kamp 3. I da nismo uspjeli iz drugog pokušaja, trećeg više ne bi ni bilo jer ne bismo imali dovoljno kisika, pa bi sve to bilo fizički nemoguće. Ma kad planirate osvojiti Mount Everest, morate biti jako strpljivi. Stalno osluškivati vremenske prognoze, a tu uvijek čujete svakave priče.

Na Mt. Everestu naučite biti strpljivi

Kako to mislite?

- Morate biti svjesni da je to fizički zahtjevno, ali i opasno. I uvijek bude ozbiljnih ozljeda, nažalost i poginulih. Znate kad postanete svjesni kolika je moć jedne takve planine? Tek kad odete iznad kampa 3. Uvijek vam je u podsvjesti mogućnost ozljeda, ali ljudi mogu nastradati i na ulici. Ovdje morate biti fokusirani na sve faktore, paziti na svaki korak. Nažalost, i u našem timu je bilo ozljeda, jedan dečko se neće vratiti doma, ali ne bih puno o tome. Tada shvatite da niste jači od planine ni vremena ni svih okolnosti oko vas. I naučite biti strpljivi i ponizni, slušati pametnije od sebe.

A kakve su temperature na vrhu takve planine?

- Iskreno, to i ne znam. "Gore" je jako hladno, ha, ha. Mi smo imali odijela, čizme, cijelu opremnu, ali mogu nagađati kako se radi o temperaturama od -35 ili -40 stupnjeva Celzijevih. Najveće hladnoće su poslije ponoći ili ujutro prije samog izlaska sunca, pa kad još zapuše vjetar, uh... I na tom završnom usponu je baš jaaako hladno.

Vi ste se na vrhu Mount Everesta i Lhotsa fotografirali s hrvatskom zastavom na kojima su dva imena: Rita i Ramona.

- To su moje dvije kćerkice, moj cijeli svijet.

iz planine izvlačim pouke

Jelčić kaže kako je najveći problem u osvajanju Mount Everesta - vrijeme...

- Na takvoj planini se vrijeme mijenja nevjerojatnom brzinom. I ne postoje prognoze koje će pogoditi kakvi će vas uvjeti čekati na 8500 metara. Tu se praktički ide na "blef", samo postoji neka vjerojatnost hoće li vjetar biti veći ili manji. Ali kad dođete na vrh svijeta, ta emocija, taj adrenalin..., to ćete pamtiti zauvijek.

Po čemu ćete još vi pamtiti to osvajanje Mount Everesta?

- Stalno se nešto moralo čekati, po tom strpljenju. Naš završni uspon je krenuo s nešto udaljenije točke nego što je to uobičajeno, vjetar nam je porušio šatore pa smo morali krenuti s druge točke od planiranoga. I tu noć je bilo jako ružno vrijeme, sve do sat prije pohoda na vrh nismo ni znali hoćemo li krenuti ili ne.   

Što dalje? Osvojili ste Mount Everest, spremate li kakav drugi pothvat?

Na Kilimanjaro sam se popeo bez gojzerica!

- Volim planine, uživam na njima, volim iz njih izvlačiti neke pouke. Ne mogu vam ni opisati koliko čovjek može naučiti i napredovati iz ovakvih planina. Morate se naučiti strpljenju, strategiji, toleriranju novih kultura, odnosima s ljudima... Svi žele osvojiti vrh, ali ga ne osvajaju svi. Moj razlog pohoda na Mount Everest i Lhotse je bio da se vratim kao kvalitetnija osoba. I to sam napravio. Ma ja uopće nisam planinar, niti alpinist.

Čekajte, kako mislite da niste planinar ili alpinist?! Pa upravo ste osvojili Mount Everest, najviši vrh svijeta!

- Za mene su planinari ili alpinisti ljudi koji su čitav život posvetili sebi i planinama, ja ipak nisam takav tip. Za mene je planinar Stipe Božić, čovjek je cijeli život na planinama, ja sam daleko od toga.

Jednom ste izjavili kako ste se prvi put na neku planinu popeli na Sljeme, i to 2021. godine.

- Ma to je bila zezancija, ha, ha. Ali stvarno, daleko sam ja od pravih alpinista. Joj, pa ja sam 2021. godine bio na Kilimanjaru, bilo je to muško društvo i klasična zezancija, kao malo ćemo se penjati i uživati. A tamo sam otišao i bez gojzerica, ha, ha. Ali svidjela su mi se ta penjanja, to osvajanje vrhova, neizvjesnost i borbe sa samim sobom. Znate kako kažu: Da je neki vrh osvojiti lako, onda bi ga osvojio svatko - sa smiješkom je završio Jelčić, inače kapetan duge plovidbe.