Hrgović i ja u borbi za titulu na Poljudu? Pa stadion bi gorio...

Ne želim da se o meni priča kao o borcu koji 'nabija kante na zalazu karijere'. Želim boksati sa što boljim protivnicima, jer to je pravi šampionski put. Zato bih želio što boljeg protivnika u sljedećoj borbi, kazao je Petar Milas (23) nakon što je nokautirao Kevina Johnsona u osmoj rundi i osvojio IBO međunarodni naslov prvaka prošle godine. 

Tada je svijet obišla njegova fotografija sa zastavama Hrvatske i Hajduka u uzdignutim rukama, a slično se ponovilo i početkom travnja u Münchenu, nakon što je tehničkim nokautom porazio Rusa Denisa Bahtova.

No iako je Rus u karijeri imao dosta dobrih mečeva, nije to bio protivnik po mjeri Milasa, protivnik kakvom se nadao i kakvog je priželjkivao. 

Nadam se meču za naslov

- Trebao sam boksati za europski naslov protiv Francuza Cyrila Leoneta, međutim on je otkazao meč zbog ozljede, a par dana prije meča otkazala je i njegova zamjena Poljak Sergej Warweiko. Na koncu je uletio Bahtov, čovjek koji je u godinama, ali koji zna boksati, koji je imao pristojnu karijeru i može pružiti dobar otpor. Bio je dobar, malo nezgodan jer je visok oko 180 cm, a ja sam se spremao za dvometraša... Vidjet ćemo, nadam se da će se Leone oporaviti do srpnja i da ćemo se ipak boriti za naslov.

Do tada se Petar vraća svom uobičajenom ritmu. 

- Kod mene vam je uvijek isto, od meča do meča treniram i čekam priliku za nešto veće. Osim boksa odem na domaće utakmice Hajduka, na gostovanja više ne stignem osim na poneko europsko, i to je to...

Ta ljubav Hajduka i Petra je ljubav od djetinjstva, na utakmice ide od kad zna za sebe, a i svi prijatelji su mu u Torcidi. Bili su i u Münchenu, samo iz Splita stiglo ih je pedesetak, i stvarali su atmosferu kao da se meč održava na Poljudu. 

- Oni su uvijek uz mene, to su moji stari prijatelji od davnih dana. Zbog njih bih volio odraditi jedan meč u Splitu, i vjerujem da bi to bio meč za pamćenje, atmosfera kakvu boks nikad ranije nije vidio.

'Možda jednog dana, pa neka gori Poljud'

Najbolja vijest je da bi se to moglo i dogoditi, i to uskoro. 

- Krenuli su pregovori za meč u studenom u Spaladium areni, no rano je još uvijek za neke konkretnije najave. Treba vidjeti kad je Arena slobodna, hoće li hoteli biti otvoreni nakon sezone, tko će biti slobodan od protivnika... Ali to mi je definitivno velika želja.

Filip Hrgović je također najavljivao da bi se želio boriti u Splitu, čak i na Poljudu...

- A tko ne bi volio odraditi borbu u Splitu. Ovo je sportski grad, najbolja publika i atmosfera...

Stručnjaci se slažu da Hrvatska ima dva vrhunska teškaša, a jedino je pitanje tko će prije do vrha, do borbe za naslov. 

- Obojica gradimo karijere, svatko na svoj način, Filip je nešto bolje rangiran jer ima bolje zaleđe i amatersku karijeru, ali vrijeme će pokazati tko će dalje dogurati.

Do meča njih dvojice sigurno neće tako skoro doći. 

- Ne bih imao ništa protiv, ali nema smisla, ni njemu ni meni ta pobjeda u ovom trenutku ne bi donijela ništa. Možda jednog dana kad dođemo na vrh odradimo meč za ujedinjenje titula. Eto, taj bi se meč mogao organizirati na Poljudu, pa neka sve gori.

'Hajduku fali motivacija i čvrsta ruka'

Filip je otputovao u Ameriku gdje će se spremati za naredne mečeve.

- Vjerojatno se bolje osjeća kad se tamo priprema. Meni više odgovara ostati kući, nikad se ne bih mogao maknuti iz Splita, bez obzira na novac i uvjete. Mogu otići na sparing, ali to je sve... Kući mi je najljepše, a za mjesec – dva otvaramo i novu boksačku dvoranu na Poljudu. To će biti najljepša dvorana u Hrvatskoj i sigurno neću ići na pripreme nigdje drugdje.

- Grubi radovi su gotovi, ring je već postavljen, još sve skupa treba očistiti, ubaciti sprave i vreće... i može se početi trenirati. Trebalo je i ranije, ali radovi su malo kasnili.

Kad smo kod Poljuda, upitali smo Petra i što je s Hajdukom.

- A što je, ništa, muče se... Protiv Dinama i Osijeka nije bilo dobro, kao da im nedostaje motivacije, možda i čvrste ruke. Ne znam, valjda će biti bolje, mora...

Navijačka supkultura često se povezuje s tučnjavama, Petar je boksač, pa je logično upitati ga kako on gleda na te stvari. 

- Ma kakve tučnjave, to su sve priče za malu djecu. Ozbiljan sportaš nikad se ne upuštao u takve stvari, ne samo zbog časti, nego i zbog rizika od ozljede koja može utjecati na karijeru. Na utakmice idem zbog ljubavi prema Hajduku, zbog prijatelja, zbog adrenalina koji je gotovo jednak onome pred važan boks meč... 

No da problema među navijačima ima, svjestan je i sam. 

- Stigma o navijačima huliganima proširila se zbog manjeg broja njih, kakvih imate i u svim ostalim slojevima društva, baš kao i narkomana, lopova... Kad je u pitanju Torcida, nema ih puno, niti su u prvom planu. Ljudi zaboravljaju da je Torcida prva priskočila u pomoć kad su bile poplave u Slavoniji, požari u Dalmaciji, kad treba pomoći, mi smo uvijek tu. Navijači su jedino zdravo tkivo ovoga društva, jedini koji sustavno pružaju otpor svim negativnostima, nepravdama i lopovluku koje se događa oko nas. I nije samo HNS u pitanju, takvo nam je cijelo društvo, ako nisi dio sustava, nema te nigdje, a navijači se jedini bore protiv toga... 

Petar je zarana krenuo u borilačke sportove, trenirao je judo, ali je pred kraj osnovne škole shvatio da mu više leže kontaktni sportovi i prešao u boks. 

- Pola mečeva sam kao amater izgubio jer nisam bio psihički i fizički spreman, izlazio sam u ring samo da ljudi ne kažu kako se bojim borbe. Jedan dan sam u inat onima koji su govorili da nema ništa od mene odlučio prijeći u profesionalce, maksimalno sam se posvetio treningu, i sada sam tu gdje jesam.

Uzori Muhammad Ali i Mate Parlov

Petar ima nekoliko uzora. 

- Teško mi je izabrati jednoga, ali recimo da je najveći ikad Muhammad Ali, a kod nas Mate Parlov, koji je najbolji hrvatski sportaš u povijesti. Najdraži mi je Mike Tyson zbog energije i srčanosti, a volio bih boksati poput  Vitalija Klička, koji je jako pametan, nastoji se iz svake borbe izvući sa što manje štete. Zbog toga je tako dugo i trajao na najvišem nivou.

Mnogi šampioni suzdržavaju se od ženskog društva mjesec dana prije meča, Milasu je dovoljno i dva tjedna. 

- Dva tjedna prije meča povučem se u sebe, treniram i opuštam slušajući glazbu. Život profesionalnog boksača je poprilično dosadan, ja recimo ustanem u 8, doručkujem, prvi trening mi je od 10-12, potom slijedi ručak, kraći odmor, opet trening od 16-18, i u krevetu sam oko 22. Ponekad odem na piće s prijateljima, i to je to...