Horvata su gurnuli u vatru s kojom se mnogi ne bi igrali... Pa i Copperfield bi teško uspio

Pa je li moguće? Šok i nevjerica, totalna. Hrvatska neće igrati na Olimpijskim igrama u Tokiju. Nevjerojatno, gorko, bolno, ma nerealno jer to kako je Portugal pobijedio Francusku... To ćemo još dugo pamtiti, nažalost, ne po dobrom.

POGLEDAJTE VIDEO: Hrvatska je ostala bez Olimpijskih igara u Tokiju

Pokretanje videa...

01:19

Hrvatska je ostala bez Olimpijskih igara u Tokiju | Video: 24sata/pixsell

Kada je Hugo Descat u 56. minuti zabio sedmerac za 28-25, pa tko bi živ rekao da će Francuzi to izgubiti kod kuće. Ali, Portugalci su nemoguće pretvorili u moguće i s četiri gola do kraja utakmice izborili povijesni plasman na olimpijske igre. Njima je igrala samo pobjeda, nama, nakon što smo pobijedili Tunis, i remi... I bio je u zadnjoj minuti, međutim, deset sekundi prije kraja Melvyn Richardson izgubio je loptu, zapravo, bacio Portugalcima u ruke, a oni u kontri zabili za, još je uvijek teško prihvatiti, prvo njihovo vodstvo na utakmici! Zabio je i Valentin Porte, trenutak je trajala nada da vrijedi, ali za nekoliko desetinki prekasno lopta je ušla u portugalsku mrežu. Gol ne vrijedi, Portugalci utrčavaju u teren, slave, gotovo je. Oni i Francuzi odlaze u Tokio.

Što reći? Za početak to da smo već pisali zahvalnice Francuzima, koji su si za plasman na OI mogli priuštiti i poraz do šest razlike. Prve rečenice te zahvale počele su već nakon 15 minuta, Francuzi su razbijali Portugal, vodili šest razlike, činilo se da ovo nikako ne mogu izgubiti. Pa onda još i ono na kraju... 

Uzeli su nam puno medalja, ugasili puno snova i baš kad smo mislili da će nam se barem malo iskupiti za to i zaraditi naše simpatije... 

Ništa, moramo se pomiriti da prvi put nakon Sydneya 2000. godine hrvatskog rukometa neće biti pod olimpijskim krugovima. Tada smo u utakmici za peto mjesto na našem Euru izgubili od Slovenaca i budući da tada kvalifikacijski turniri nisu postojali, nismo otišli Down Under. I tada je to bilo jako bolno. Realnost koja boli, peče, jer nije nas rukomet navikao na takvo što, pogotovo ne nakon lanjskog siječnja, ali nakon ovog siječnja puhali smo i na scenarij kakav se izrežirao na isteku nedjelje.

Međutim, ne možemo i nećemo tražiti krivce u drugima, u ovom slučaju Francuzima. Da se nismo raspali u zadnjih 15 minuta utakmice s njima i izgubili, ispostavilo se, s presudnih četiri razlike, ne bismo ovisili ni o kome. Ovako je, nakon Tunisa protiv kojeg su nam se opet ponovile crne rupe, izbornik Hrvoje Horvat morao citirati sv. Franju, ali, nažalost, nije uspjelo.

Ako se moglo dogoditi i Španjolcima u Riju, Šveđanima u Pekingu, Dancima sve od Seula do Atene, a tek Norvežanima koji od 1972. nisu znali što su to olimpijske igre, onda valjda ni mi nismo mogli ostati vječno imuni. Da se nije dogodila korona i odgodila sve za godinu dana, možda bismo na valu srebrnog Eura drugačije pisali još lani. 

Horvat je, na Červarov prijedlog, gurnut u opasnu vatru s kojom se neki ne bi ni probali igrati. On je pristao bez pitanja, probao sa svojim idejama, one koje mu je vrijeme dopustilo, ali nakon Egipta teško bi i David Copperfield bio garancija da u tri zajednička dana može vratiti onu Hrvatsku iz Graza, Beča i Stockholma.

Ostane li Horvat, a povjerenje, govorili su iz HRS-a, ima bez obzira na Montpellier, u Mađarskoj i Slovačkoj sljedeće godine pokazat će je li hrvatski rukomet tijekom ove zime u Egiptu i Montpellieru samo malo jače zakašljao ili je dobio upalu pluća...