Pitanje je ima li Hajduk dvije godine vremena čekati Stanićevo i Tudorovo bolje sutra i plaćati ovu nemoć koju gledamo iz utakmice u utakmicu 150 milijuna kuna godišnje. I tko uopće garantira da će biti bolje...
Hajduk ni kompletan nikad nije slavio u Gorici, pa kako bi slavio s 'dječjim vrtićem'?!
Zbog ozljeda i kartona Igor Tudor večeras nije mogao računati na čak sedmoricu igrača, na kapetana Caktaša, na Jaira, Simića, Mujakića te Jurića, Dimitrova i Barryja, pa je u Veliku Goricu poveo 'dječji vrtić' s tek nekoliko iskusnijih igrača u postavi. Sedam imena koja su mu nedostajala u zapisniku nisu bila tek sedmorica prosječnih igrača, ova sedmorica su praktično dvije trećine Hajdukovih golova i asistencija, sedmorica najstariji i najiskusnijih, sedmorica nositelja igre i kvalitete Tudorove momčadi. Uostalom, da su bili u konkurenciji, barem šestorica od njih sedam večeras bi sigurno bila i u početnoj postavi.
Obzirom da ni kompletan Hajduk nikad nije slavio kod Gorice, teško je bilo očekivati da će ovaj desetkovani napraviti nešto više. Pogotovo nakon što su zarana primili dva jeftina gola. Najprije im je ni kriv ni dužan zabio Hammad, potom i nečuvani Suk, a onda u drugom dijelu, nakon što je nadu na kratko vratio Jakoliš, i Ndiaye koga je uposlio Kalik nakon što mu je Jradi poklonio loptu. Svi su golovi u Posavčevu mrežu pali nakon ozbiljnih pogrešaka Hajdukovih igrača u vezi i obrani, bila je to baš 'totalna šteta', kako ovakvoj igri u pravilu skandiraju nezadovoljni navijači Hajduka. Nemoć da se kreira bilo kakva suvisla akcija i pritisne Gorica koja i nije odigrala posebno kvalitetnu utakmicu večeras, kao recimo protiv Rijeke. .
Svjestan kako se s ovakvom momčadi ne može suprotstaviti Gorici otvorenom i napadačkom igrom, Tudor je promijenio i taktičku postavku. Po prvi put u svom drugom mandatu krenuo je s četvoricom u zadnjoj liniji. U svom prvom mandatu odustao je od trojice u zadnjoj liniji nakon prve utakmice i poraza u Parku mladeži, ovoga puta je 'izdržao' je Tudor 12 utakmica. Ostaje za vidjeti je li promjena bila prigodna, samo za ovu utakmicu, ili će i u nastavku sezone Tudor ostati vjeran ovoj formaciji s četvoricom u zadnjoj liniji.
''Neko na ovu situaciju može gledati kao na poteškoću, a ja ovo gledam kao izazov. Ako momcima od 18-19 godina to nije motiv, ja ne znam što je. Mi se moramo željom, žestinom i personalityjem približiti Gorici, a onda ćemo pokušati nekim svojim trčanjem i nogometom napraviti razliku'' kazao je uoči utakmice Tudor, no njegove riječi očito nisu imale baš nikakvog odjeka u svlačionici iz koje je po tko zna koji put ove sezone izašla blijeda i beskrvna momčad okovana tremom, s bezbroj krivih dodavanja i pogrešaka koje igrači Gorice nisu znali do kraja iskoristiti i napuniti Posavčevu mrežu do vrha. Fascinantna je ta nemoć igrača Hajduka, bez obzira što se radi o mladoj momčadi, prvotimci jednostavno moraju igrati s puno više želje i angažmana, ako već ne mogu ili ne znaju igrati bolje.
Porazom u Gorici Hajduk je kompromitirao drugu poziciju na prvenstvenoj ljestvici i sada se mora vaditi protiv tri na papiru najteža protivnika, na Poljud im dolaze Osijek i Rijeka, a između ta dva ogleda mora i na ogled s Dinamom u Maksimir. Protiv Osijeka neće biti Vuškovića koji je dobio treći žuti karton, a protiv Rijeke se igra bez gledatelja... Vjeruje li uopće itko u uspjeh? Večeras su silom prilika opet dobili prigodu mladi igrači, i pozitivno je što oni skupljaju minute i iskustvo, no problem je što će na ovakvim utakmicama teško izgraditi pobjednički mentalitet, prije će nagomilati frustracije koje im neće pomoći da postanu bolji igrači.
Tudor i Stanić već dugo upiru prstom u nisku razinu mentalne stabilnosti svojih igrača i traže barem dvije godine da nešto promijene. No pitanje je ima li ovaj Hajduk dvije godine vremena čekati i plaćati ovu nemoć koju gledamo iz utakmice u utakmicu 150 milijuna kuna godišnje. I tko uopće garantira da će nakon dvije godine biti ikakvih rezultata... Hajdukova duga cesta sve se više pretvara u kružni tok, a nesrazmjer želja i mogućnosti svake godine stvaraju sve veći pritisak i rađa nove, sve jače frustracije...