Hajduk nastavio tamo gdje je stao, mučili se protiv Istre i opet ih je spasio Dimitrov...

Nova sezona, stare navike, mučio se Hajduk od prve do zadnje minute protiv slabašne Istre. Pobjedi se ne gleda u zube, pogotovo u premijernom ogledu na otvaranju sezone, no osim tri boda malo je toga čime bi navijači Hajduka večeras mogli biti zadovoljni.

Uz ispriku ako ću nekoga uvrijediti, momčad Istre izgledala mi je danas kao grupa građana skupljena na brzinu s plaže, a na Poljud su stigli praktično bez treninga i trenera. Svi znamo za probleme koje muče Puljane i nadamo da će ih što prije riješiti, no ono što je tužnije od stanja u Istrinoj svlačionici je to što ni toj i takvoj Istri Tudorov Hajduk nije u 70 minuta ozbiljnije zaprijetio. Tek jednom Caktaš nakon lijepog ubačaja Gyurcsa...

I s tribina praznog Poljuda vidljivo je kako se Tudorova momčad nije previše pomakla od igara koje smo gledali u prošloj sezoni, bez ritma, bez ideje, kreacije... i lako je moguće da će ovo biti samo nastavak sezone koja je nedavno neslavno završila. Volio bih da se varam, ali nakon današnje utakmice takvom mi je dojmu teško pobjeći. Jednostavnom matematikom rečeno, momčad koja troši deset puta više od suparnika trebala bi tog suparnika s lakoćom svladati. S tri ili četiri igrača u zadnjoj liniji, s rombom ili dva zadnja vezna, s dva napadača, bez Vuškovića, Teklića, Krekovića, Jaira, Eduoka, Diamantakosa.... posve svejedno.

Nominalno, najofenzivnija Hajdukova četvorka su Jairo, Eduok, Kreković i Diamantakos, no danas Tudor nije imao na raspolaganju nijednoga, Jairo je treći žuti karton donio iz prošlog prvenstva, Diamantakos iz St. Paulija, dok su se Eduok i Kreković ozlijedili. U takvoj konstelaciji snaga Tudor je u napad gurnuo dva krila, povratnika s posudbe Gyurcsa i polivalentnog Dolčeka, koga je u drugom dijelu zamijenio Brnić... No to što su zaigrali s dva krilna igrača umjesto s dva napadača u špici, nije previše promijenilo u ideji s kojoj su na teren ušli igrači Hajduka.

U nemoći da nešto iskreiraju igrom i dođu u izglednu priliku, pribjegli su  centaršutevima s boka. Ponajviše prinova Todorović, koji je ubacio desetak upotrebljivih lopti u kazneni prostor Istre, no što to vrijedi kad ih nije imao tko pospremiti u gol... Gyurcso, Dolček i Brnić jednostavno nisu taj tip igrača. No na koncu se Hajduku ipak posrećilo, Caktaš je uputio udarac prema golu, Dimitrov joj je promijenio smjer zatiljkom, i kao i prošle sezone protiv Intera, zabio gol vrijedan tri boda, da bi točku na 'i' pred kraj susreta stavio Gyurcso.

Pauza je bila kratka, momčad Hajduka još uvijek je u rekonstrukciji i nema smisla na početku biti previše kritičan, no ako Hajdukov stručni stožer želi izbjeći prošlogodišnji scenarij, nešto pod hitno moraju mijenjati.. Moraju smisliti nešto puno bolje od Dolčeka u napadu i Jakoliša na beku, kao i od bezbrojnih centaršuteva prema praznom kaznenom prostoru... Tražili su i dobili kontinuitet, svi su ostali na okupu, no od tog kontinuiteta u prvom smo susretu vidjeli samo kontinuitet loše igre..