Iako je Hajdukova nadmoć na terenu padala što je susret odmicao kraju, Tramezzani po starom dobrom običaju nije mijenjao, iako mu je čak i zaštitar s tribina vikao: "Miiiinjjaaaaj! Cambiooooo''
Hajduk napokon proigrao, i to nakon što je Tramezzani stavio šest domaćih igrača u postavu!
U najavi susreta Marko Livaja kazao je kako je ovo za Hajduk utakmica sezone, u kojoj pobjedom hvataju zadnji vlak za Europu. Nakon večerašnje pobjede 3-2 Hajduk je stigao na pet bodova zaostatka za Rijekom, uz jedan odigrani susret manje, i na šest bodova zaostatka za Goricom, što ga i te kako drži u igri za četvrto mjesto i Europu.
Jednom zgodom trener svih trenera Miroslav Ćiro Blažević kazao je kako najveći neprijatelj nogometa nisu ni kiša, ni snijeg, ni vrućina - nego vjetar. Po vjetrovitom vremenu nemoguće je razviti kombinatornu igru, a večeras je na Poljudu puhalo vrlo jako jugo. No začudo, bez obzira na jak vjetar, Hajduk je izgledao bolje nego u ijednoj utakmici ove sezone!?
A ako bi trebalo tipovati na razlog zašto je tako, onda su to šestorica domaćih igrača u postavi. Tone papira ispisao sam na ovu temu, istrošio glas govoreći da Hajduk s osam stranaca u postavi nema ni rezultatskog ni financijskog smisla, i evo, ovo što smo večeras gledali najbolja je potvrda da je tome doista tako. Puno je i bolje i logičnije na terenu gledati mlade i potentne igrače poput Ljubičića i Biuka, nego neke nemotivirane skupo plaćene strance upitne kvalitete. Ali Hajduk se na žalost sjeti svojih mladih igrača tek kad padne u financijsku krizu.
No makoliko to bio dobar potez, teško su šestorica domaćih igrača u postavi bili plan trenera Tramezzanija. Pritisnut izostancima Umuta i Diamantakosa te lošom formom pogubljenog Jaira, Talijan i nije imao previše izbora nego dvojicu mladića gurnuti u vatru od prve minute. Baš kao što nije imao previše izbora ni u zadnjoj liniji, gdje su mu nedostajali stoperi Dimitrov i Mujakić, pa je na teren poslao Todorovića, Vuškovića, Simića i Čolinu. Standardnu sredinu Fossati - Jurić nadopunjavali su na bokovima Biuk i Kačaniklić, dok je Livaja igrao iza Ljubičića. U formaciji koja se prelijevala iz 4-4-1-1 u 4-2-3-1, ovisno o situaciji na terenu.
A da se i te kako isplati forsirati mlade igrače, potvrdio je već u ranoj fazi utakmice Biuk, koji se sjajno otkrio u kaznenom prostoru i lijepu asistenciju Livaje mirno pospremio u mrežu, kao da mu je to 101., a ne prvi gol u seniorskoj karijeri. Hajduk je igrao niz vjetar, a Rijeke nije bilo za vidjeti, no po već ustaljenom obrascu ove sezone, Hajduk je sam vratio goste u život. Fossati je izgubio loptu duboko u Rijekinoj polovini terena, gosti su krenuli u kontru pet na tri, Murić je izvaljao Čolinu i na rubu peterca pronašao usamljenog Drmića, kojemu nije bilo teško matirati Kalinića.
Gol ni iz čega, Hajdukov 'specijalitet', no do poluvremena su se ipak vratili u rezultatsku prednost. Nakon kornera Kačaniklića u buketu igrača najviši su bili Jurić i Štefulj, a lopta se od leđa igrača Rijeke odbila u mrežu. Bilo je ovo najbolje poluvrijeme Hajduka ovoga proljeća, osim gola Biuka pamtimo i lijep pokušaj Vuškovića na koji nitko nije stigao u peterac, šansu Kačaniklića, udarce Livaje, Biuka, Ljubičića...
Drugi dio Hajduk je otvorio jednako furiozno, fantastično je petom Ljubičić gurnuo u for Kačaniklića, koji je sam ušao u kazneni prostor i plasirao loptu ispod istrčalog Nevistića. No Rijeka je opet iskoristila neopreznost Hajduka, koji je u kontri pet na tri izgubio loptu, a Rijeka je u rekontre stigla s viškom igrača pred kazneni prostor, odakle je zabio Andrijašević svoj sedmi gol Hajduku!? Nije poput Krstanovića, ali Hajduk je i Frankova mušterija...
Kako je utakmica odmicala, Hajduk je kopnio. Vidio je to i zaštitar na praznom Poljudu i povicima: "Miiiinjjaaaaj! Cambiooooo!'' nasmijao malobrojnu publiku pokušavajući probuditi Tramezzanija, koji je večeras iznenadio ne samo postavom, nego i izborom opreme. Umjesto trenirke tehničkog sponzora Macron, Tramezzani je izašao na Poljud u Adidasu, a oglušio se i na dva upozorenja Hajdukovih zaposlenika na početku utakmice i u poluvremenu. Zašto? Teško je proniknuti. Je li nezadovoljan kritikama nakon što je na Maksimiru uzeo dres Kastratija, je li nezadovoljan odnosom čelnika kluba, je li u pitanju neka sretna trenirka, poput prstena koji je nosio u Šibeniku...?
Kako god, šteta da jedna ovako lijepa predstava, treća pobjeda nad Rijekom za redom te gol Biuka i asistencija petom Ljubičića, ostanu u sjeni takve bizarnosti, koja je ostala bez objašnjenja zbog toga što je Tramezzani odmah nakon utakmice odjurio kući zbog obiteljskih problema.