'Grdović mi je rekao da ćemo popiti i zapjevati ako ostanem, a Hajduku ću dovesti pojačanje'

Ej, dragi, kako si.

Tipičan dalmatinski pozdrav dočekao nas je na početku razgovora i to pa skoro na tečnom hrvatskom jeziku. Nije bio u Hrvatskoj 13 godina, nije ga baš bilo ni u hrvatskim medijima, ali dalmatinski štih i dalje u njemu ima veliku ulogu.

Urugvajska munja dolazi u Split. Vrstan dribler, vižljast, a brz kao sin vjetra. Kapetan urugvajske nogometne reprezentacije. Tim riječima su hrvatski mediji najavili dolazak ofenzivnog veznjaka Pabla Munhoza (24) u Hajduk 2004. godine.

- Mislim da sam mogao ostaviti puno veći trag u Hajduku i ostvariti puno bolju karijeru. Ali eto, nekad vam je potrebno više od talenta da biste postali vrhunski nogometaš - priča nam simpatični Urugvajac pomalo nostalgičnim glasom.

Na travnjaku baš i nije u potpunosti ispunio očekivanja. Za Hajduk je odigrao 63 utakmice i zabio 11 golova u svim natjecanjima, jedan od njih je i onaj iz 2006. godine u remiju protiv Dinama, ali to je bilo premalo za 'urugvajsku munju' i kapetana reprezentacije kojeg je splitski klub bogato plaćao. Hajduk je Defensoru iz Montevidea platio, otkrio je tada Igor Štimac, 80.000 eura za svaku godinu koju Munhoz provede u Splitu, do konačne cifre od 240.000 eura. A Urugvajac je imao plaću 60.000 eura godišnje.

No sa svojom vedrinom, otvorenošću i simpatičnošću te iznimnim driblerskim sposobnostima koje su bile atraktivne navijačkom oku, bio je magnet za navijače koji su ga u sekundi zavoljeli. 

- Od prvog dana su se prema meni ophodili kao prema Hrvatu, osjećao sam se kao kod kuće i ljudi su se prema meni uvijek odnosili s puno poštovanja. Kada god bih otišao prošetati, zaustavljali bi me i tražili dres te fotografiju sa mnom. Imao sam zaista sjajan odnos s Torcidom, voljeli su oni mene, ja njih - kaže nam Munhoz koji se umirovio 2017. godine u 34. godini života, a danas radi kao trener u jednoj nogometnoj školi u Montevideu.

'Uh, ta utakmica s Varteksom'

Dolazak u Hajduk je za njega bio jako težak. Imao je svega 22 godine i po prvi put u životu napustio je matičnu zemlju. Drugačija kultura i jezik, uz to nije znao pričati ni engleski, ali spasila ga je jedna stvar.

-  Bio sam mlad kad sam došao u Hajduk. U početku mi je bilo jako teško. Nenad Pralija je znao nešto malo pričati španjolski jezik pa mi je dosta olakšao. A jezik sam uspio naučiti tako što sam svaki dan čitao novine i pažljivo slušao suigrače. Urugvaj i Hrvatska su dosta slične zemlje. Slična je klima, a Split i Montevideo, gdje danas živim, su tu negdje po veličini. Zbog toga sam se brzo prilagodio. 

Prošlo je 15 godina od posljednje Hajdukove titule u prvenstvu, a zanimljivo je da je to Munhozu jedini trofej koji je osvojio u karijeri.

- Sezona za pamćenje. Bila je euforija u Splitu, još i ta pobjeda protiv Varteksa (6-0) u zadnjem kolu. Supruga i ja otišli smo u grad proslaviti s ostalim igračima, ali tada nisam toliko razumio jezik pa sam se brzo vratio doma, a oni su nastavili sa slavljem. 

Bonačić ga nije volio 

U splitskom klubu ga je treniralo nekoliko trenera poput Miroslava Ćire Blaževića, Blaža Sliškovića, Luke Bonačića, Zorana Vulića, a u najboljem sjećanju mu je ostao?

- Po mome mišljenju, najbolji trener s kojim sam surađivao je Zoran Vulić. Kod njega sam igrao najbolji nogomet, bio je jako jednostavan i pristupačan prema igračima. To je ulijevalo povjerenje kod nas.

I nije čudo. Kod Vulića je igrao kao preporođen. Dobio je titulu džokera s klupe, a navijači su ga obožavali zbog atraktivnog stila nogometa. No, kao što to zna biti u nogometu, neki igrači i treneri jednostavno si ne odgovaraju, a za Pabla je to bio Luka Bonačić. Na ljeto 2006. godine bio je na pragu odlaska iz Splita. Bonačić ga je optuživao da misli samo na plaću koju nikako ne zaslužuje, a uz to ga je i ostavljao zabetoniranog na klupi.

- Da, istina je to o Luki Bonačiću. Nismo imali baš dobar odnos, ali nisam mu nikada davao puno pažnje. Jednostavno si nismo odgovarali i to je to.

Osim što je zabavljao navijače atraktivnim driblinzima i potezima, znao je i zapjevati. Posebno je obožavao klapske pjesme, a njegova izvedba pjesme 'Da te mogu pismom zvati' je i danas hit.

 - I dalje slušam brojne hrvatske pjesme. Pjevam bolje nego prije 13 godina, uskoro će moj CD u prodaju hahaha. Koje pjesme još znam pjevati? 'Košulju bilu', 'Dalmatinac sam'. Naučio sam hrvatsku himnu. Znao sam sresti Vinka Cocu i Mladena Grdovića. Grdović mi je rekao da ako produžim ugovor da ćemo popiti i zapjevati.

'Žalim i dan danas'

No do toga nije došlo. Iako je u posljednjoj sezoni zabio sedam golova i pod vodstvom Zorana Vulića igrao najbolji nogomet, 2007. godine ipak je napustio Hajduk. Splićani su mu nudili novi ugovor na četiri godine, ali njegov menadžer je smatrao da uvjeti nisu idealni te mu je preporučio da odbije. To je i napravio, ali i dan danas žali.

- Mjesto u kojem sam se osjećao najbolje bez dvojbe je Hrvatska i priznajem vam da su mi Fredi Fiorentini i Branko Grgić nudili novi ugovor na četiri godine. Ja sam htio potpisati, ali moj agent mi je rekao da to ne napravim jer ima neke bolje ponude za mene. Moja supruga i ja htjeli smo ostati živjeti u Splitu gdje smo se osjećali kao u Montevideu, ali odbio sam potpisati ugovor. I dan danas sam svjestan da sam pogriješio - priča u dahu bivši nogometaš. 

U lipnju 2007. godine rastao se s Hajdukom, ali i s Hrvatskom.

- Nakon što sam 2007. godine otišao iz Splita, nisam više nikad posjetio Hrvatsku i Split. Htjeli smo posjetiti brojne prijatelje koje imamo, prije godinu dana smo trebali doći, ali iskrsnule su neke stvari i to se nažalost nije dogodilo. A sada kao trener u školi nogometa baš i nemam puno vremena. Split mi je jedan od najboljih gradova u kojem sam živio. Žena mi već godinama govori da želi da ga posjetimo. Hrana? Ma sva hrana je bila sjajna, ali janjetina ispod peke je nešto savršeno. Fali mi. 

I dan danas se čuje s bivšim suigračima, a priznao je i tko su najteži protivnici protiv kojih je igrao...

- Ostao sam u jako dobrim odnosima s Marijem Grgurovićem, Mladenom Bartulovićem, Tomislavom Bušićem, Tončijem Žilićem. Znao sam se često čuti s Ivanom Strinićem dok je igrao u Napoliju. U kontaktu sam i sa Stipom Pletikosom, ali žao mi je što se s Nikom Kranjčarem nisam čuo već 15 godina. Najteži protivnici protiv koji sam igrao su Luka Modrić, Eduardo, Vugrinec, a najbolji s kojima sam igrao su Hrgović, Musa, Pletikosa, Kranjčar. Modrić je baš dobar čovjek, znali smo često pričati poslije utakmica. On me impresionirao, pamtim ga još dok je igrao na posudbi u Inter Zaprešiću. Vidjelo se odmah da će biti najbolji na svijetu.

Bio je kapetan Forlanu

Upravo su susreti s Dinamom bili najvatreniji, a Munhoz je protiv 'modrih' ostao neporažen. Igrao je dvaput, a posebno mu je draga ona utakmica iz Splita iz 2006. godine kada je na krcatom Poljudu zabio za 2-2 iz penala.

Naravno, razgovor nije mogao proći bez da se dotaknemo aktualne situacije u Hajduku.

- Čudno mi je da je tako veliki klub toliko godina bez naslova i uz to vaš najveći suparnik Dinamo skoro svake godine osvaja naslov. Teško mi je vidjeti da već 15 godina nisu prvaci. S Tudorom mogu osvojiti prvenstvo u budućnosti, ali bit će teško. Dinamo je jako moćan, kao i Rijeka. Fali nešto Hajduku, fale igrači kao što su bili Kranjčar i Pletikosa koji su podignuli kvalitetu cijele momčadi. Pogledam utakmicu kada stignem, a mislim da Tudor može napraviti sjajan posao na duže razdoblje. Igor je igrao u najboljim klubovima i to može puno pridonijeti igračima za povratak Hajduka u vrh hrvatskog nogometa. Čak sam ga i upoznao, mjesec dana smo zajedno igrali prije nego što sam napustio klub. Riječ je o sjajnoj osobi i sjajnom nogometašu.

Poprilično nepoznata činjenica je da je Munhoz odigrao pet utakmica za seniorsku reprezentaciju Urugvaja i uz to je jednom ponosno nosio kapetansku vrpcu. A pazite ovo. S njim su tada igrali Diego Forlan, Alvaro Recoba, Marcelo Zalayeta, Cristian Rodriguez.

- Od 15. godine igrao sam za reprezentaciju Urugvaja i igrao sam za sve kategorije, a eto imao sam sreću nastupiti i za seniore i još biti kapetan pored takvih igrača. Diego Forlan živi blizu mene, trenira jedan klub u Montevideu. U jako smo dobrim odnosima, često igramo mali nogomet, a nekad nam se zna priključiti i Edinson Cavani kada dođe u Montevideo. Čujem se i s Alvarom Recobom, a čak mi je i poklonio Adrianov dres iz brazilske reprezentacije. Njih dvojica igrala su zajedno u Interu i rekao sam mu da je Adriano spektakularan igrač, a on mi je sutradan donio dres - kaže Munhoz.

'Hajduku ću dovesti talentiranog igrača'

Kada god to može, ovaj simpatični Urugvajac sudjeluje u humanitarnim akcijama, a jedna od njih je i Vratimo palčiće u Petrovu gdje je sudjelovao s dva dresa. Nesebično je darovao Adrianov dres kojeg je dobio na poklon te svoj iz Hajduka.

- Kontaktirali su me i odmah sam pristao te im poslao. Nemam puno dresova jer ne volim ih skupljati. To je kao da zidar skuplja cigle ili konobar tacne. To je posao kao i njihov. Svatko tko dođe kod mene doma dobije dres na poklon. Ostalo mi ih je još nekoliko. 

Nakon Hajduka igrao je za brojne urugvajske klubove kao što su Nacional, Juventud, Atenas, Progreso, Maldonado, Huracan..., a nogometa se zasitio u 34. godini života kada je odlučio objesiti kopačke o klin. Pronašao je novu strast, a to je tesanje novih nogometnih dragulja u nogometnoj školi.

- Radim s mladim igračima, pripremam ih za nogomet na visokoj razini i ide nam jako dobro. Radim to s još dva prijatelja, a nadam se da će neki od njih jednog dana zaigrati za Hajduk - kazao je Munhoz, a onda predstavio jednog igrača kojeg će i predložiti splitskom klubu.

- Ima jedan talentirani nogometaš imena Yisak Gomez Morais. Tek mu je 15 godina i velika budućnost je pred njim. Igra na poziciji napadača, a već su ga htjeli dovesti Penarol i Nacional. No, nismo ga htjeli pustiti, čuvam ga za Hajduk - odlučno će Munhoz. 

I dalje žali što je napustio Hajduk, a Torcida ga je čak i zvala da se vrati 2013. godine, no odbio je svjestan da ne može pružiti maksimum. Obećao je tada da će se jednog dana vratiti u Split, barem u svojstvu turista, a to bi uskoro mogao ispuniti. Planira posjetiti Hrvatsku na ljeto, a navijačima poručuje:

- Bilo mi je spektakularno u Hajduku. Bile su mi to tri najbolje godine u karijeri. Volim puno Hajduk i srce će mi zauvijek kucati za 'bile'. Jedva čekam opet doći u Split i pogledati utakmicu na punom Poljudu. Nadam se da će to biti ovo ljeto, imam plan doći u srpnju ili kolovozu. Moram posjetiti sve prijatelje koje imam, a ima ih jako puno - zaključio je za kraj.