'Govorim pet stranih jezika, a upravo počinjem učiti i šesti'

Moj Dinamo će igrati brz, moderan nogomet, a naš san je ulazak u skupine Lige prvaka. Učinit ćemo sve da to napravimo, kaže nam Nenad Bjelica, trener hrvatskog prvaka.

Na klupu “modrih” došao je u svibnju, vodio je posljednje kolo HNL-a i finale Kupa. Pravi posao ga tek čeka, već u utorak u Zagreb u 2. pretkolu Lige prvaka stiže Hapoel.

- To je jaka momčad, već dugo igraju zajedno i za nas će to biti težak ispit. Ostali smo bez Soudanija, Sose, Ćorića, ali mislim da smo u Maksimir doveli dobre igrače, one koji mogu kompenzirati te odlaske i vjerujem da ćemo protiv Izraelaca biti pravi - optimist je Bjelica, koji s Dinamom kao trener još ne zna za poraz.

Nekoliko je puta bio blizu klupe Zagrepčana, koje je u ljeto 2013. godine s Austrijom Beč izbacio na putu prema Ligi prvaka. Prije dva mjeseca napokon se dogodilo ono što je očito bilo neizbježno. Bjelica u Maksimiru.

- Čast je biti trener Dinama, to je najveći hrvatski klub - kaže Bjelica, koji se u petak navečer u Varaždinu susreo s izbornikom Dalićem.

- Zlatko i ja smo se upoznali prije dvije godine, kad smo na akademiji HNS-a s Igorom Tudorom imali okrugli stol. Nismo se nakon toga vidjeli do petka, a prije utakmice u Varaždinu smo se izgrlili i izljubili. Čestitao sam mu od srca na onom što je napravio i tu ne smije biti nikakve dvojbe. Naravno da Dalić i dalje treba voditi hrvatsku reprezentaciju. S njim na čelu napravili smo najveći uspjeh u povijesti našeg sporta. Hrvatska je igrala sjajno, dečki su nas učinili ponosnima - rekao je Nenad.

Supruga kuha bolje od mene

Nakon nogometnih tema prebacili smo se na one malo ležernije. Znamo da je treneru Dinama jedan od omiljenih hobija trčanje...

- Da, kad sam u Klagenfurtu, svaki dan trčim nekakvih 50-60 minuta. Pretrčim osam kilometara u prosjeku. U Zagrebu još nisam stigao otići trčati, moram naći neku dobru rutu za sebe - govori Bjelica, koji je ponosan na svoju obitelj.

- Supruga Senka brine se za sve. Ona se uvijek pobrine za sve selidbe, tako je bilo i ovog puta. I u kuhinji je ona glavna, ja mogu malo pomoći, nisam tako dobar. Kuhao sam si dok sam bio sam u Poljskoj, ali samo neke lakše stvari - otkriva Bjelica i nastavlja:

- Imam dva sina, Luana od 14 godina i Luku od 21 godine. Luan uz hrvatski jezik već govori još tri jezika, Luka ih zna već pet, a ja šest. Uz hrvatski jezik govorim njemački, engleski, talijanski, španjolski i poljski, sad krećem učiti francuski. Imao sam ga u školi, pa da se malo podsjetim.

Stariji sin bi mogao krenuti očevim stopama.

- Luka je već završio nogometni menadžment, sad je upisao vođenje u vrhunskom sportu. On već ima licenciju za vođenje mlađih uzrasta. Do prošle je godine igrao nogomet, igrao je u trećoj ligi, za Austriju Klagenfurt, a nakon toga je odlučio završiti s igranjem. Jako ga zanima trenerski posao, zna doći i na moje treninge da vidi kako ja radim - kaže Bjelica.

Labrador Rocky Balboa

S Lukom ga se često može vidjeti i na teniskom terenu.

- Volim tenis, najpoznatiji mi je protivnik baš sin. Nema nikakvog popuštanja, ne volim izgubiti ni na treningu, kamoli na tenisu od sina. Ja pobjeđujem - smije se Bjelica i dodaje:

- Morat ću na meč izazvati svojeg pomoćnika Ninu Bulu. On se hvali da je dobar tenisač, pa da vidim kako će proći kad bude igrao protiv mene.

Uz tenis, Nenad je u igračkim danima volio kartati.

- Dok sam bio igrač u Hrvatskoj, bela mi je bila jako draga. Samo sam to igrao. Sad više ne kartam, puno čitam u posljednje vrijeme. Najviše čitam knjige o sportu, o kolegama, sportašima. O tome kako biti još bolji u svojem poslu. To su mi omiljena štiva - otkriva Bjelica, koji najviše uživa u slobodnom vremenu s obitelji.

- Uživam kad odemo na ručak, u šetnju ili negdje u prirodu. Imamo i psa, labradora iz Italije. Zove se Rocky Balboa - rekao nam je Bjelica.

'U nogometu nisam samo dok spavam'

Jedan od najboljih prijatelja iz djetinjstva mu je legenda Dinama Igor Cvitanović.

- Cvita i ja smo skupa odrasli, skupa smo išli na treninge. Njegov pokojni otac me obožavao jer sam ja Igoru često asistirao za golove. Ništa nisam trebao raditi, samo mu gurnuti loptu, a onda on to riješi. Uh, kako je samo bio brz... Skupa smo igrali i košarku i mali nogomet. Kad smo bili skupa u momčadi, nikad nismo gubili - prisjeća se Bjelica svojih mladih dana u Osijeku i Slavoniji.

Oni koji ga dobro poznaju za Nenada će reći da je jako studiozan trener i da je glavom stalno u nogometu.

- Nisam u nogometu valjda samo dok spavam, 10-ak sati dnevno sam posvećen samo momčadi koju vodim. I kad odem s treninga, razmišljam o tome - kaže Bjelica, koji utakmice vodi u odijelu.

- Odijeva me supruga, ha, ha. Uz odijelo je tu najčešće bijela košulja. Crno odijelo, bijela košulja, eventualno nekad znam obući svijetloplavu košulju. Najbolje se opuštam uz španjolsku glazbu - kaže nam trener Dinama. Izraelci dolaze...