'Godišnje ispucam i do 40.000 metaka, pušku dnevno dignem 400 puta, treniram sedam sati'

Cijela Hrvatska drhtala je tog 6. kolovoza 2012. Oči našeg puka bile su uprte u 'male ekrane', a tamo je, nećemo se lagati, do tada anonimni Giovanni Cernogoraz (38), lovio zlatnu medalju u trapu.

Protivnik je u raspucavanju za zlato bio Talijan Massimo Fabbrizi, koji je bio osupnut mirnoćom hrvatskog streljača. Nas je, pak, oduševio. Bez pogreške, pogodio je Gianni u raspucavanju svih šest meta, dok je Talijan jednu promašio. Cernogoraz je natjecanje završio sa 146 pogodaka i tako izjednačio olimpijski rekord.

POGLEDAJTE VIDEO: Giovanni Cernogoraz okušao se u virtualnom trapu

Pokretanje videa...

01:17

Giovanni Cernogoraz isprobao je VR | Video: 24sata montaža

Život mu se preko noći promijenio, ali on je, zapravo, ostao isti.

- Sve je postalo lakše, čak su me i ljudi počeli prepoznavati na ulici, sve mi je to bilo novo. Svi znaju da sam prije Olimpijskih igara morao konobariti u očevu restoranu. Radio bih smjene po šest do osam sati i onda išao na trening. Nakon zlata, država je stala iza mene, pomogli su Grad i HOO, dobio sam posao u MORH-u te dva sponzora. Danas više ne moram konobariti, roditelji su u mirovini i sve je super, mogu se više fokusirati na sport. Do tog zlata, obitelj mi je pomagala, plaćala putovanja, opremu. Čak 70% toga financirala je moja obitelj - objašnjava Gianni pa dodaje:

- Zamislite koji je to teret bio, tad sam bio treći junior svijeta, ali nitko nije mogao garantirati da ću uspjeti. Da nisu stali iza mene, vjerojatno bi se još jedan talent ugasio - priča nam Cernogoraz, kojeg smo sreli u Poreču na Sport Festu 2020., gdje je gostovao kao predavač.

A koliko je streljaštvo skup sport?

- Jako. Metak košta dvije kune, a vi ih na vrhunskoj razini godišnje morati ispaliti bar 40.000. Meta košta 45 kuna, a vrhunska puška oko 8000 eura, a tu su još putovanja. Ne bih se vjerojatno ni ja bavio streljaštvom da mi djed i otac nisu bili u tome. Prvu pušku dobio sam sa osam godina. Jasno, zračnicu, jer pravu u ruci nisam mogao držati. 

Mogu li vrhunski streljači živjeti samo od novčanih nagrada s velikih natjecanja?

- Nema šanse. S osvojenim nagradama možete pokriti tek 20-25% godišnjeg budžeta. Iznimka su Olimpijske igre. Od ovog sporta možete živjeti ako na OI-ju uzmete medalju jer onda dolaze sponzori, državne stipendije i ostale povlastice... Gledajte, da nisam osvojio zlato, bio bih i dalje konobar.

'Trajat ću još dva olimpijska ciklusa'

Simpatični Novigrađanin napunio je 38 godina, a tek ulazi u vrhunac karijere.

- Karijera trapaša traje dugo, na vrhunskoj razini i do 25 godina. Najbolje godine u trapu su od 30 do 45. Eto, ja sam u Londonu osvojio zlato i prije te "magične" brojke 30. Do kad ću se natjecati? Sigurno još dva olimpijska ciklusa, takav je plan. Dobro je dok me žena pušta na natjecanja - kazao je kroz smijeh. 

Bitka za Tokio 2021.?

- Još se nisam kvalificirao, bio sam u dva navrata jako blizu, ali nedostajalo je malo sportske sreće. Normu još mogu uhvatiti sljedeće godine na Europskom prvenstvu u Osijeku, ako ga uopće i bude. Postoji mogućnost da ću normu hvatati na kolu Svjetskog kupa u Indiji. Možda bi mi to i više odgovaralo. U Osijeku bi imao pritisak publike, svi bi me došli gledati pa bi mi to možda bila otegotna okolnost - priznao je.

'Pušku dnevno dignem 400 puta, rakija nije poželjna'

Koliko traje trening trapaša i koliko je teško nositi se s pritiskom?

- Trening traje šest-sedam sati dnevno. Pokušavamo simulirati cijelo natjecanje. Od kvalifikacija, finala, raspucavanja... Zimi više radimo u teretani. Puška ima četiri kilograma, dnevno je podigneš po 400 puta pa ti vidi - priča simpatični Istrijan pa dodaje:

- S pritiskom se teško nositi. Pokušao sam dvije godine raditi sa sportskim psihologom, ali nismo se našli. Tko zna, možda to nekome i može pomoći, ali možda meni nije, jer psiholog nije poznavao streljaštvo.

Možda se natjecatelji vole opustiti uz čašicu rakije?

- To ne. Alkohol nikako, uspori ti reflekse - nasmijao se Cernogoraz pa dodao:

- Svatko ima neku svoju rutinu. Netko sluša glazbu, a netko, poput mene, radi vježbe disanja. Svaki strijelac ima svoju priču.

Dosta streljača bavi se lovom.

- Uh, ja baš i nisam taj tip. Zimi nekad odem u lov, ali ne često.

'Možda budem vojni instruktor'

Okej, Tokio je kratkoročni cilj. Koji su dugoročni planovi?

- Planiram otvoriti streljačku akademiju tu u Istri, u svom klubu. Brine me što je nakon Josipa Glasnovića i mene velika 'rupa'. Talenata ima, ali Savez ne radi dovoljno po pitanju privlačenja sponzora. Osvojio sam zlato u Londonu, Josip je osvojio zlato u Riju, a sve je ostalo samo na pričama. Po tom pitanju nije se napravilo dovoljno. Razmišljam li o kandidaturi za predsjednika Hrvatskog streljačkog saveza? Zasad imam samo ideje, nisam o tome ozbiljnije razmišljao - kaže naš zlatni olimpijac pa otkriva:

- Iz MORH-a su mi predočili zanimljivu ideju. Željeli bi da nakon karijere budem instruktor u vojsci. Nisam loš pucač, zar ne? - nasmijao nas je za kraj.