Najmlađi koji je ikad zaigrao za Rijeku u Prvoj HNL... Filip Braut nije još ni maturant, a za riječke seniore debitirao je sa 16 godina, 11 mjeseci i 20 dana.
Gimnazijalac klupski rekorder: Sam sebe sam doveo u Rijeku
Ivan Lepinjica, Daniel Štefulj, Ivor Pandur, Hrvoje Smolčić, Filip Braut... Leži li razlog u smanjenom proračunu ili ciljanoj i planskoj orijentaciji na mlade zapravo je manje bitno, ostaje sjajna činjenica da riječku prvu momčad sve više čine - riječki dečki.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Filip Braut je među morčićima počeo kao desno 'krilo', a kroz školovanje u Rijekinom omladinskom pogonu postao desni 'bek' tj. desni bočni. Protiv Gorice je ušao 74', kad se ozlijedio Raspopović, ali to mu nije prva utakmica za seniore Rijeke.
Filipu je 17 godina i osam mjeseci, a za svoju Rijeku je debitirao još kod Igora Bišćana. Kao 16-godišnjak. Kad mu je Bišćan u 25. svibnja 2019. na gostovanju u Koprivnici dao svih 90 minuta, Braut je imao: 16 godina, 11 mjeseci i 20 dana.
Dakle, Filip Braut je još od prošle sezone - najmlađi igrač koji je ikad zaigrao za prvu momčad Rijeke u Prvoj HNL! Prije njega taj je rekord držao Dario Smoje koji je u studenome 1995. debitirao protiv Cibalije sa 17 godina, jednim mjesecom i 23 dana.
Otvorena vrata HNK Rijeka
Smoje je danas 41-godišnjak i više nije nogometaš, a Cibalia je zadnja u Drugoj ligi. Vrijeme ide, sadašnjost i budućnost pripadaju mladima, pripadaju: Filipu Brautu. Koji je rođen u Rijeci, ali zapravo je... Bodul.
- Naravno da živim rodnoj Rijeci. Tu treniram, igram i idem u školu. Ali otok Krk, grad Krk. Odande sam - priča nam Rijekin prvotimac i istodobno - srednjoškolac. Igra Prvu HNL, a nije još ni maturant!
- Salezijanska gimnazija, 3. razred. Pozdrav kolegama iz razreda i učiteljima. Vidim ih rjeđe nego što bih želio, zbog treninga, ali sve se stigne. I škola, i prva liga i juniorska momčad. Nije mi teško jer gdje imam obveza imam i razumijevanja, kako u klubu tako i u školi.
Nitko ga nije poslao na trening ili mu rekao 'Mali, od tebe bi moglo nešto biti' pa ga odveo na Kantridu i Rujevicu. Filip se 'otkrio sam':
- Moj klub ima sjajnu tradiciju, Otvorena vrata HNK Rijeka. Organizira se otvoreni trening za djecu i može doći tko god želi! Pa sam došao i... malo-pomalo od tih otvorenih vrata evo me i u prvoj momčadi - kaže nam Braut.
Govori tiho, još pomalo tinejdžerski rezervirano kad su javni istupi u pitanju. Lice se ozari kad priča o prvoj Rijekinoj utakmici koje se sjeća:
- Rijeka - Zadar na Kantridi. Bio sam među 'morčićima' koji su, držeći se za ruku s profesionalcima, izašli na travnjak Kantride. Publika, stijene, atmosfera... Nešto što se pamti za cijeli život.
Blizanac rukometaš
Suigrač mu je Hrvoje Smolčić (19) čiji je brat blizanac, Ivan, na posudbi u Orijentu. Malo je falilo da i blizanci Braut zaigraju za Rijeku!
- Moglo se dogoditi da. Moj brat blizanac Renato također je sportaš i također je krenuo sa nogometom, ali... nije ga baš išlo - smije se Filip.
- Onda je probao rukomet i ispalo je da mu to ide odlično. Igra, i to ozbiljno igra u prvoj ligi, za Kozalu. Mama i tata nikad nisu bili sportaši, ali eto... Renato i ja smo obojica u sportu.
U nedjelju je igrao za Rijeku, a u utorak za U-19 Hrvatsku (prijateljska utakmica sa Austrijom u Medulinu). Sa klupskim suigračima Galešićem i Zrilićem.
- Ima nas u mladim selekcijama, ima nas i u prvoj momčadi. Ja sam u reprezentacijama od U-15 uzrasta, a to što je sve više riječkih klinaca u Rijekinoj prvoj momčadi to je stvarno fenomenalno. Nismo tu samo zato jer smo domaći nego smo nečime pokazali da zaslužujemo šansu i sada je na nama da svaku minutu svakog treninga i utakmice iskoristimo i dokažemo kako se u riječkoj Školi nogometa dobro radi.
Tek mu je 17, ali trenera koji su mu pomagali u dosadašnjem nogometnom putu je podosta.
- Hadžibeganović, Mulac, Čizmarević, Mikac, Dalić, Miletić, Flego... Rijekin omladinski pogon je jako ozbiljna priča puna vrijednih stručnjaka i djece koja sanjaju zaigrati na Rujevici.
Rožman živi nogomet
Simon Rožman?
- Pun je strasti za nogomet, stalno žari tom emocijom s kojom radi svoj posao. Stvarno je 100% 'unutra' i ne da mu nije teško nego baš voli objasniti što točno očekuje od svakoga od nas i onda od momčadi kao cjeline. Naglašava to zajedništvo, pozitivnu energiju, klupsku pripadnost... To je Simon Rožman.
Trema?
- Postoji. Ali nestane sa prvim dodirom s loptom. Dobri smo, tri utakmice nismo primili gol. Mlada, ali čvrsta Rijeka!
Filip je bočni branič u obrani s četvoricom ili bočni vezni u 3-5-2. Dešnjak. Uzori su mu se mijenjali s vremenom.
- Naravno, kad si klinac i igraš naprijed onda su idoli Cristiano i Messi. Sad kad već igram za prvu momčad i to na povučenijoj poziciji, mijenjaju se i uzori, ali opet nema nikakvih senzacija u 'izboru'. Liverpoolov dvojac, Alexander-Arnold i Robertson. Kako ti ljudi igraju, to je nešto fantastično.
Jedan Braut, s dodatkom Haland, najveća je senzacija svjetskog nogometa u 2020. Bundesliga i srodna okruženja i Filipov su san:
- A da, normalno da sanjam jednog dana zaigrati za Vatrene i nekoj od liga petica, ali i ako se ne ispuni neće biti nikakva drama. Moram još puno toga proći da si stvorim šansu za takvo što. Sad su tu škola i moja Rijeka. Moj klub koji mi je dao šansu i u kojem želim postati igrač, a onda ćemo vidjeti - rekao nam je Filip pa otišao video-analizu Osijeka kojom je Rožman počeo pripremu za subotnji derbi na Rujevici.
Srednjoškolac, a prvotimac; bodul koji je' sam sebe doveo u klub' pa postao najmlađi koji je ikada zaigrao za Rijekinu prvu momčad.
Napokon su se, nakon klupskih otvorenih vrata za svu djecu Kvarnera, otvorila i vrata prve momčadi za sve diplomante riječke škole nogometa!