Kako opisati Alavesov biznis-model? Hm, nešto između one pokojne Parme koja je prije nekoliko sezona izbačena u četvrtu ligu i Chelseaja. Parma je jedno vrijeme bila klub s najviše igrača pod ugovorom
Gdje Baskonia prođe, trava ne raste: Uništili Sochaux i Rudeš
Na utakmice Istre 1961 u zadnje vrijeme ne dolazi puno gledatelja, u subotu protiv Rijeke bilo ih je jedva preko tisuću, ali oni najglasniji i najvjerniji uvijek su na utakmicama.
Radi se, dakako, o Demonima. Bilo je tužno vidjeti njihova lica nakon što su ih dečki na terenu još jednom izdali i protiv regionalnog rivala Rijeke popili sedam komada.
Lako je igračima, oni su izgubili, sjeli u automobile i nakon utakmice otišli svaki svojim kućama. Pišemo lako jer, velika većina njih očito nisu pravi sportaši. Nema u njima onog motiva, sportske drskosti.
Prvi na crti opet je bio trener Igor Cvitanović (48) koji je u cijeloj priči najmanje kriv. Opleo je Cvita po igračima.
'Ovo je sramota'
Nakon 0-7 mogu se samo ispričati navijačima (bilo je 1025 gledatelja, nap. a.), ovo nisam ni u snu mogao očekivati. Velika je to sramota koju ću morati nositi. Igračima sam u svlačionici rekao da ako je problem četvrti trener u sezoni, mogu se ja odmah povući i neka dođe peti! Ali zapravo je vrijeme da se igrači pogledaju u ogledalo.
- Možda smo malo poletjeli nakon Osijeka i Lokomotive, možda sam i ja, ali ovo je stvarno sramota. Nitko se ne smije ovako igrati s tradicijom kluba, sramotiti grad...
- Navijači su s pravom ogorčeni, od njih čujem da se neki igrači ne ponašaju profesionalno, da izlaze, neke smo već udaljili, a i ostale ćemo.
Greška na grešku
Ipak, dojma smo da je Cvita propustio označiti glavnog kriva u cijeloj priči.
Netko je ove igrače doveo, garantirao za njih. Cvitanović je ove sezone četvrti trener koji je sjedio na klupi Istre. Prije njega to su bili Rendulić, Marquez i još neki koji su u klubu bili toliko kratko da im se ni imena ne možemo sjetiti, a to u kontekstu ove priče nije ni bitno.
Ljetos je u Puli zavladao val optimizma nakon što je klub nakon godina strahovlade i očajnog vođenja napustio američki šarlatan Michael Glover.
Famozna Baskonia-Alaves grupa preuzela je Istru nakon solidne sezone u Rudešu. Ipak, Španjolci su iz kluba izašli jer su uvidjeli da neće naći zajednički jezik s gradom po pitanju izgradnje vlastite klupske infrastrukture. Svakog gosta - sezonu dosta.
Koliko su mutni poslovi u toj priči bili svjedoči činjenica da je Rudeš praktički preko noći ostao bez igrača koji su s njima bili pod ugovorom. Alaves je zagrebačkom klubu praktički preoteo Čondrića, Grujevića, Perića-Komšića...
Iz Rudeša su tvrdili da su im iz Baskonije ostali dužni nekih 50 tisuća eura, opustošili su im momčad koju su ovi jedva sklepali s posuđenim igračima iz Dinama, Osijeka, Lokomotive i Hajduka i sada će, vrlo vjerojatno, u niži rang.
Ipak, Baskonia je u Istru ušla kudikamo ambicioznije. Otkupila je vlasnički udio i navodno sanirala dugove, što nije bio slučaj kod Rudeša. Postavila je u upravu kluba svoje ljude, doveden je španjolski trener te sportski direktor, ali oni kao da su, po drugi puta, podcijenili snagu HNL klubova.
Sjećate se kako je počeo Rudeš prošle sezone? Grčevita borba za ostanak u ligi s trenerom Inakijem Alonsom koji natuca engleski i koji je životario po španjolskim niželigašima. Tek na polusezoni shvatili su u Alavesu da tako neće ići pa su momčad pojačali Galileom, Cruzom i trenerom Airom pa je ta družina u nastavku sezone rušila čak i Dinamo i Hajduk. Dakle, može se, ali treba odriješiti kesu.
Gomilanje igrača
Alavesu u Španjolskoj ide dobro. Postali su stabilni, a svoj utjecaj i bazu igrača pokušali su proširiti na druge zemlje. Na ljeto su kupili Istru 1961 te posrnuli Sochaux koji nikako da se izdigne iz drugoligaškog prosjeka i vrati se tamo gdje pripada. Imali su s njima velike planove, ali po prvim potezima Alavesa postalo je jasno da je Sochaux A filijala, a Istra B filijala.
Sochaux je od Alavesa na posudbu dobio najveće talente Alavesove akademije poput Ermedina Demirovića (21), došao je i Angolac Anderson Cruz (23) koji je sezonu ranije rasturao u Rudešu, a na trenersku klupu sjeo je čudotvorac Jose Manuel Aira (43) koji je potpisao najveće skalpove u Rudešovoj povijesti.
Alaves je bjesomučno počeo potpisivati sve što je bilo dostupno u Hrvatskoj, Francuskoj i Španjolskoj. Rudeš su opustošili sa već spomenutim igračima i nekim mladim hrvatskim talentima praktički upropastili karijere. Koliko vas se sjeća Ivana Posavca (20)? Radi se o mladom dečku koji je izdanak varaždinske škole nogometa, bio je i u Dinamu, a u drugoligaškoj konkurenciji bio je jedan od zapaženijih igrača. Alaves ga je za vrijeme stolovanja u Rudešu uzeo, poslao ga na posudbu u niželigaški San Ignacio bez da je pratio njegov razvoj, a kad se Posavec ozlijedio šutnuli su ga. Danas se vraća nogometu u redovima Varaždina. Toliko o profesionalnosti čuvene Baskonia-Alaves grupe.
Kako opisati Alavesov biznis-model? Hm, nešto između one pokojne Parme koja je prije nekoliko sezona izbačena u četvrtu ligu i Chelseaja. Parma je jedno vrijeme bila klub koji je imao najviše igrača pod ugovorom u Europi, vjerovali ili ne, 226 igrača imali su pod svojim patronatom, uglavnom bofl roba koja je služila za menadžerske malverzacije. Završilo je kako je završilo, mukotrpnim povratkom u Serie A gdje se sada na pošten način grčevito bore za ostanak.
Ali gospodo, niste vi Chelsea! Englezi su ipak malo jači igrači, njima se može zalomiti neki Marco van Ginkel ili Matej Delač, ali oni ovu igru igraju s puno više love pa će rijetko kad pogriješiti u odabiru igrača. Češće će se pogoditi pa dovesti Kevina de Bruynea, Romelua Lukakua...
Devastirali Sochaux koji ispada u treću ligu
Dakle, Alaves je nešto između. Pokušavaju kupiti jeftino pa ako nema mjesta u matici Alavesu, ti igrači šalju se na kaljenje u filijale. Profil igrača koje oni uzimaju gotovo je u pravilu isti. Bivši mladi reprezentativci Francuske i Španjolske koji su puno obećavali pa zapeli na prijelazu iz juniorskog u seniorski nogomet. Nadaju se Španjolci da će netko od tih igrača biti ono što Englezi zovu 'late bloomer', dakle oni koji kasnije sazru. Ali ne, u Puli ne rastu novi 'Vardyji'. Za potvrdu tog zaključka potrebno je samo baciti oko na kadar Istre 1961.
- Michel Espinosa (25) - dva nastupa za U-18 francusku reprezentaciju, 409 minuta ove sezone, bez učinka
- Dani Iglesias (23) - dva nastupa za U-17 španjolsku reprezentaciju, 699 minuta ove sezone, bez učinka
- Kiu (23) - nešto kao igrao u Almeriji, dva nastupa za U-19 reprezentaciju Južne Koreje, pet minuta u HNL-u
Dalje je besmisleno i nabrajati, poanta je jasna. OK, ako je Istra B filijala onda je valjda Sochauxu bolje? Ne, oni su Baskonia grupu otjerali još u prosincu, niti pola godine nakon što su s njima potpisali ugovor, a ovi su im ostavili nesređenu igračku križaljku i 18. mjesto drugoligaške ljestvice koje može u treći rang. Da stvar bude gora, nisu ispali džentlmeni pa su im uzeli Markusa Pavića i Einara Galileu i proslijedili su ih Istri zimus. Hvala, doviđenja.
Shvatili su u Istri da za biti konkurentan u HNL-u treba pojačati momčad. Nagovorili su Ramona Miéreza na ostanak u klubu, doveli megapojačanje - Kamerunca Danija Ndija (23). Svi su se pitali kako to da je bivši prvotimac Sporting Gijóna pristao doći u Pulu, a u subotu nam je odgovor dao Igor Cvitanović.
- Ndi nije bio u kadru jer čim vidi da na treningu nije u prvih 11, odmah je 'ozlijeđen'! Dosta je više takvih ponašanja i gledanja kroz prste!
To devijantno i neprofesionalno ponašanje Kamerunca i inih igrača samo je odraz rada uprave kluba. Kada jednog, inače neumornog kapetana Marina Grujevića (27) vidite kako je klonuo duhom s rukama na koljenima, jasno vam je da u tom klubu puno toga ne štima. Akademije nema, momčad osim Miéreza koji tu neće ostati nije izrodila niti jednog pojedinca, perspektiva nije dobra i moguće je da nakon Baskonia-Alaves grupacije ponovno ostane pustoš jer ovi ljudi očito ne mogu pomesti nered u klubu koji se godinama loše vodi.