García kao Barçin Xavi, Sukno kao Balić, a Bušlji i 6. medalja

Bacio je bocu u vodu, a onda su u vodu ubacili njega. Ivica Tucak i njegovi igrači u Budimpeštu su došli tiho, na prstima, a iz mađarske prijestolnice odlaze sa stilom, sa zlatom oko vrata. Zlatom koje im je oko vrata stavio hrvatski premijer Andrej Plenković. Ovo mogu napraviti samo naše sjajne, veličanstvene Barakude. U četiri su dana srušile Italiju, Srbiju i na kraju Mađarsku.

Kako utišati 7000 bučnih Mađara na Alfred Hajosu?! Pitajte 12 Hrvata i jednog Katalonca, Xavija Garcíju. Naš je Katalonac u prvoj četvrtini podijelio tri asistencije kao njegov imenjak nekad na zelenom travnjaku u Barceloni, a onda je u trećoj zabio dva gola koja su nas vratila na put prema zlatu.

Počeli smo uraganski. Vodili su naši 4-0 nakon prve četvrtine, Mađari su se vratili u drugoj i trećoj, izjednačili su, ali onda su Barakude samo “dodale gas“.

- Pa nismo mogli Mađare dobiti 12 razlike na njihovom bazenu - nasmijao se Luka Lončar i dodao:

- U posljednjoj četvrtini nisam osjećao noge od umora. Doslovno smo ginuli jedan za drugoga.

Hrvatska je deset godina čekala ovo zlato. Povijest se ponovila, Srbija u polufinalu, Mađarska u finalu. Ovo je možda čak još i slađe. Na njihovom bazenu.

- Ovo je najveći trenutak u mojoj karijeri - ponosan je bio izbornik Ivica Tucak.

Gubio je finala, ali je sinoć ovo bilo njegovo vaterpolsko remek-djelo.

- Kome posvećujem zlato?! To ću ipak ostaviti za sebe - dodao je presretni izbornik dok je primao čestitke na Alfred Hajosu.

Grlili su ga, ljubili, a kako i ne bi. Vratio je Hrvatsku na svjetski tron s momčadi koju je predvodio Sandro Sukno. Kakav je tek to heroj. Junačina. Prst na desnoj ruci ponovno je bio zavijen, nedavno je bio slomljen, ali naš je majstor s brojem devet stisnuo zube. Odigrao je veličanstven turnir, na kraju je bio MVP finala. Zabio je tri gola.

- Zlato je za moju obitelj. Evo ga tu, na mojem vratu, gdje mu je i mjesto. Prst je izdržao sve - smijao se naš sjajni Sukno, koji je pokazao zašto je jedan od najboljih na svijetu.

Nekad smo u rukometu imali Ivana Balića. Divili smo mu se, a sad se tako trebamo diviti Suknu. On je broj jedan, on je kapetan, pravi lider i majstor u bazenu. Marko Bijač imao je deset obrana, neke u ključnim trenucima. Svojim je Dubrovčanima poručio da se dobro pripreme.

- Neka se pripreme za ludu proslavu ovog zlata - poručio je Bijač, a Sukno je uz smijeh dodao:

- Prvo ćemo ga dobro proslaviti ovdje, pa ćemo se polako približavati Dubrovniku.

Prije deset godina zlato su u Melbourneu osvojili Maro Joković i Andro Bušlje. Deset godina poslije opet su na krovu svijeta.

- Valjda sad Hrvatska neće opet deset godina čekati da bude svjetski prvak. Ponovno mi se ostvario san. Išli smo spavati i razmišljali smo samo o zlatu - rekao je Joković.

Hrvatska je nastavila svoju seriju osvajanja medalja na svjetskim prvenstvima. Ovo nam je šesta medalja zaredom. Serija je počela s Ratkom Rudićem 2007. godine. 

- Imam sedam polufinala i šest osvojenih medalja. Baš mi leže ta svjetska prvenstva - pohvalio se Andro Bušlje.

Ima se Andro s čim i pohvaliti, a prije 12 godina bio je neutješan. Kad smo od Grka izgubili za brončanu medalju, bio je neutješan, plakao je i suzama govorio:

- Kad ću opet imati priliku osvojiti medalju na Svjetskom prvenstvu?!

Dobio je Bušlje još šest prilika i osvojio šest medalja na SP-ima.

Bila je to hrvatska noć u Budimpešti. Mađari će je dobro zapamtiti, a naši su navijači ponovno pokazali da su zbog naših zlatnih sportaša spremni voziti po nekoliko stotina kilometara i putovati po nekoliko sati. Hercegovina, Slavonija, Dalmacija, Kvarner, Posavina... Svi su oni sinoć bili na utakmici za povijest. Utakmici u kojoj su Barakude pokorile vaterpolo svijet.

- Veličanstveno!  Što drugo da vam kažem - sretan je bio Ivan Buljubašić.

Dva su naša igrača završila u idealnoj postavi prvenstva. Sandro Sukno i Luka Lončar. Bilo je tu mjesta i za golmana Bijača, Maru Jokovića, Garcíju, ali... Bitno je da smo zlatni. Hrvatska je vladar bazena.