Dok joj neki predviđaju raspad, Rijeka zbije redove, radi po svom i osvaja trofeje. Kup za sebe, a ugovor o TV pravima, koji je Miškovićevo 'čedo', za milijunsku korist svakom prvoligaškom klubu, za cijelu HNL
Franko se s momčadi vratio u Rijeku, Čolakova je želja da igra pobijedila i tugu za majkom...
Opatija je iz 3. ušla u 2. HNL, na Kantridi Orijent kreće u promociju iz druge u prvu ligu, a Rijeka drugu godinu zaredom svoju sezonu naziva - trofejnom. Lokomotivu je u Šibeniku pobijedila 1-0, Kup je obranjen i ostaje na Rujevici. Kvarner i Liburnija žive svoje nogometne snove!
POGLEDAJTE VIDEO: Slavlje još jednog riječkog trofeja
Pokretanje videa...
Franko dobije nogom u glavu, ostane bez svijesti, na poluvremenu ga voze u bolnicu zbog potresa mozga; Čolak fajterski igra za dres s Rijekinim grbom, a tri-četiri dana prije finala je ostao bez mame... Ranjena, ali: nepoderiva Rijeka.
- Ono što smo zacrtali svi zajedno smo i ostvarili. Rijeka je osvojila trofej, izborila Europu i Rijeka je upravo tamo gdje zaslužuje biti. Ja sam prezadovoljan sezonom. Kako neću biti kad su svi planovi ostvareni?! Osvojili smo trofej za sve koji vole Rijeku, za cijeli grad, za navijače, igrače, struku, nas iz uprave... Fantastično! - presretan je čovjek koji je personifikacija svih šest trofeja od ožujka 2012. do danas, predsjednik Damir Mišković.
Franko i Čolak...
- Franko je dobro, s nama se vratio u Rijeku, on je jedan od simbola riječkih nogometnih uspjeha već godinama! A i Antonio je vrhunski, i kao igrač i kao čovjek. Sjajan karakter. Bez obzira na tugu njegova je želja da igra finale i pomogne momčadi bila jača od svega. Da, ovo je definitivno trofej i za njegovu majku. Svakakvih je prepreka bilo ove sezone, ali sve smo prebrodili, a momčad se iznad svega izdigla i osvojila još jedan trofej. To ostaje zapisano zauvijek, to je povijest! Fantastična sezona, fa-nta-sti-čna - zaključio je predsjednik čija energija i optimizam nose klub već osam i pol godina.
Na Šubićevcu je igrala baš 100 posto njegova Rijeka: što je teže to zbijenija i uvjerenija da je jedini put do uspjeha vjera u sebe, zajedništvo i naporan rad. Lokomotiva je od prve utakmice nakon korona-pauze definitivno u boljoj formi, realno: bila je bolja i u finalu, ali Rijeka ima ono nešto pobjedničko, 'miškovićevsko'... U inat svima koji već godinama prognoziraju 'kraj lijepe nogometne priče s Kvarnera'. Ništa ih ne motivira i čini jačima od toga kad ih podcjenjuju i unaprijed pokopavaju!
Posebna priča je i trener koji se stavio na popis imena kao što su Scoria, Brnčić, Kek, Bišćan... Osvajač trofeja s Rijekom. A kada je najavljen kao Bišćanov nasljednik prva kolektivna reakcija bila je: 'Simon Rožman?! 'Ko je taj'? Sad svi znaju tko je tek 37-godišnji slovenski radoholik i nogometni fanatik.
Kad je morao biti u izolaciji, živio je doslovno na stadionu, u predsjednikovom uredu na Rujevici. Sky-box sa staklenim zidovima na istoku, jugu i zapadu. Prva sunčevo svjetlo značilo je buđenje. Reakcija?
- To znači da mi radni počinje ranije, a to je - uvijek dobro!
Jako su dobro Mišković, Juričić, Šćulac i Mance znali što rade kad su se odlučili u cijeloj Europi poznato ime kao što je Igor Bišćan zamijeniti nepoznatim trenerskim 'žutokljuncem'. Mladi trener za mladu momčad, za forsiranje vlastitih klinaca i novo doba u Rijeci.
Vratilo im se - sve. I rezultat, i afirmacija mladih igrača (Pandur, Štefulj, Braut, Smolčić, Lepinjica...) i spokojna situacija da na čelu struke imaju trenera Rijekine razine. Sve mu je otvoreno stavljeno na stol. Ciljevi, mogući problemi, svi plusevi i minusi. Pa je poslije drugog osvojenog trofeja (prvi je već uzeo u domovini, s Domžalama) u prvi plan stavio: kompletan projekt.
- Svi žive za klub, svatko zna koji je njegov dio posla. Uprava je uz igrače i trenere, navijači su uz nas, Grad je uz nas i... Evo ga, trofej je tu! Rekao sam da se trofej ne osvaja i bez malo sreće, a budimo realni, u finalu smo i sreće imali, ali: zaslužili smo ju. Sad smo umorni i sretni. Prve riječi u najavi finala bile su mi 'Samo pobjeda, samo trofej, kad ostane jedna utakmica to je jedino što je važno jer to se jedino pamti'. Nije važno kako, ali donijeli smo trofej u našu Rijeku. Obranili smo Kup!
Srećko Juričić je u zimu 2019. 'za nula kuna' i Poljske doveo Tibora Halilovića. Veznjak je dočekan sa sličnom skepsom kao i Rožman. Zabio je jedini gol u finalu koje je počeo kao zadnji vezni, a završio kao polušpica i sada je - junak osvajanja osmog Kupa u povijesti kluba i najbolji igrač Rijeke u cijeloj sezoni. Za sva vremena upisan u klupske povjesnice.
Dok joj drugi predviđaju raspad: Rijeka zbije redove, radi po svom i osvaja trofeje. Kup za sebe, a ugovor o TV pravima koji je Miškovićevo 'čedo', potpisan na poluvremenu Kupa i od kojeg će milijunsku korist imati svaki prvoligaški klub - za cijelu HNL.
Imaju 'dobronamjerni' pravo. Ovo zaista jest kraj lijepe nogometne priče s Kvarnera... za ovu sezonu. I to - trofejno lijepi kraj!