Filipi: Ako ne uspijem, za to će biti kriv Tyson i njegova Cola

Duže vremena boks u Hrvatskoj nije imao neka imena koja bi u budućnosti mogla obilježiti hrvatsku i europsku boksačku scenu. Sve dok Marko Filipi iz malog mjesta Sali na Dugom otoku, inače veliki obožavatelj borilačkih sportova, osobito boksa, nije odlučio 'pogurati' trojicu svojih sinova u ring.

Toni (21), Josip Bepo (25) i Šime (27) dugootočka su braća o čijim je imenima netko tko prati boks čuo i još će dugo slušati. Šime je već neko vrijeme van boksa zbog ozljede ramena i ne namjerava se vraćati, Josip Bepo nastupa u WSB ligi za londonske British Lionheartse, a najmlađi Toni osvojio je već četvrto srebro na velikim natjecanjima (EP za seniore do 22 godine, OI za mlade u Kini, SP i EP za juniore).

Pogledajte video

Pokretanje videa...

00:14

Video: 24sata/pixsell

I Bepo i Toni osvajali su turnir u Debrecenu koji slovi za jedan od najjačih, ako ne i najjači turnir A kategorije.

Obitelj napravila veliku žrtvu

Filipijevi su pravi primjer sportaša koji bez pomoći obitelji ne bi uspjeli.

- Istina je, da nije bilo oca Marka i mame Marije koji su se žrtvovali, za mene i braću nikad se ne bi čulo. Život na otoku je lijep, ali ne pruža puno. Danas se svatko želi baviti sportom, sanja veliku scenu, sanja medalje, ali s otočkom djecom to uglavnom ostane samo na - snovima - kaže Toni koji se prije tjedan dana kući vratio s prvog velikog natjecanja u 'visokom društvu', u seniorima.

U finalnom meču s olimpijcem iz Rija, Francuzem Paulom Omba Biongolom Toni je ostao kratak za svega jedan bod.

- Suci su odlučili u korist Francuza 3-2, ne mogu ih kriviti i ne želim ih kriviti. Jedina osoba koju mogu kriviti sam ja što taj dan nisam bio raspoloženiji i na svojoj najboljoj razini. Svejedno, ovo je veliki rezultat za Hrvatsku - rekao nam je 21-godišnjak.

Počinjao s jednom vrećom i parom fokusera

Sve je za Tonija započelo negdje 2010. godine. Dok je Toni igrao nogomet i trenirao jiu-jitsu, Bepo i Šime trenirali su u Zadru. Kako Toni na svoju braću gleda kao na uzore, nerijetko je s njima bio na treninzima, promatrao ih, išao na putovanja i nakon nekog vremena, i nogomet, i jiu-jitsu, jedini sport koji se u tom trenutku mogao trenirati u Salima, postali su sporedni. Ljubav prema boksu je prevagnula. U košarci je, kaže, bio 'invalid'. Nogomet mu je bio super, a najdraži klub mu je Barcelona.

- Imao sam tu sreću da mi je otac mogao financirati privatnog trenera, koji je dvaput tjedno dolazio u moje rodno mjesto, i odlaske u Zadar vikendom. Znate kako sam započinjao kad su jedino što sam imao bili boksačka vreća i fokuseri. Počeo sam od nule, ringa ni na vidiku. Boksačku vreću morali su postaviti u razred u koji sam išao jer drugdje nije bilo mjesta. Tako bi na velikom odmoru često lupao u vreću, ne samo ja, već i moji vršnjaci - otkrio nam je teškaš do 91 kilograma.

U istoj je kategoriji i njegov brat Bepo koji se trenutačno odmara u Zadru. Postoji velika mogućnost da se na nadolazećem državnom prvenstvu u kategoriji do 91 kilogram, sretnu upravo Toni i Bepo.

- Da, postoji mogućnost. Ako uzmemo u obzir našu kvalitetu, obojica ćemo daleko dogurati, a onda ćemo vidjeti što će biti - objasnio je Buko, kako ga prijatelji zovu.

- Nismo se još dosad borili jedan protiv drugog, ali kako je uvijek problem naći sparing partnere, često spariramo jedan drugome. To su uglavnom tehnički sparinzi, ali ponekad znamo prijeći tu granicu. Naravno, uvijek pazimo da ne dođe do knock-outa i moguće ozljede. U odličnim smo odnosima, podrška smo jedan drugome, ali poštujemo želju naše majke da nas nikad ne vidi u ringu jednog nasuprot drugoga - otkrio nam je Tonijev stariji brat Bepo.

'Brodomehanika? Ma dajte, molim vas'

Kako to obično biva, Zadar je sljedeća stanica svim otočanima. Na otoku nema srednje škole pa je tako i Toni otišao u Zadar gdje je nakon nekog vremena počeo trenirati u BK Zlatna rukavica. Za struku brodomehaničara nikad ga nije bilo puno briga pa bi tako nerijetko umjesto na prva tri sata otišao na trening.

- Usavršavanja nikad dosta. Bio sam svjestan da imam dobre predispozicije postati jednog dana velikim boksačem. Imam dobru konstituciju, podršku svih oko sebe, uključujući i podršku djevojke Jane, i to sam morao iskoristiti. Knjiga mi nikad nije bila prioritet - iskreno nam je rekao Toni.

Teška srca otišao iz svoje Dalmacije

U Zadru je radio na sebi, a 2014. godine zaredalo mu se puno turnira i tri srebrne medalje. Ali, kao i svaki boksač, htio je više. Zadar mu više nije mogao pružiti uvjete koje boksač njegova ranga zaslužuje i teška je srca morao napustiti rodno mjesto i Zadar. Priliku su iskoristili u zagrebačkom klubu Gladijator koji je i njemu i Bepu ispunio sve zahtjeve.

- Bilo mi je jako teško otići u Zagreb, naviknuti se na ritam velikog grada, otići od mojih Sali, od mira i tišine. Zagreb je bio veliki zalogaj koji sam uspio prožvakati. Sada je već lakše. U klubu me vodi trener Tomo Kadić s kojim imam odličan odnos. Treniram dva do tri puta dnevno, ovisno o tome je li neko veliko natjecanje pred nama - otkrio je Toni.

U sportu se danas sve više brige vodi o prehrani, o fizičkoj spremi koja je usko vezana uz unos hrane. Toni pazi na prehranu, iako, priznaje, nije mu lako. Obožava nezdravu hranu, ali neki režim mora postojati. Ima tu sreću da kilažu održava relativno lako.

- Nemam problema s održavanjem kilaže, s čime se ne mogu pohvaliti baš svi. Znam i sam mnogo primjera boksača koji mukotrpno rade na skidanju tih suvišnih četiri, pet kilograma. S vremenom se i to možda promijeni, ali zasad uglavnom jedem zdravo. Ugljikohidrati i proteini daju mi snagu, ali priznajem, volim jesti sve. Cheeseburger je tajna svega - nasmijao se Toni koji uzima i suplemente, ne zato jer želi, već zato jer mora.

Braća Filipi, paralelno uz Gladijator, par puta godišnje treniraju i u susjednoj Srbiji. Toni se natječe u regionalnoj ligi za BK Loznica. Priznao je da se u početku bojao odlaska zbog više stvari, ali da je oduševljen gostoprimstvom u susjedstvu.

- Nije mi bilo svejedno. Prvi put kad sam išao u Srbiju krenuo sam sam samcat iz Zadra autobusom, ali ljudi tamo pokazali su se jako gostoljubivima i pristupačnima. Nisam imao apsolutno nikakvih problema. Dapače, radujem se svakom odlasku u tamošnji klub - otkrio je. 

Raduje se tako Toni i svojim Salima. Navukao se u svojih 20 godina na more, sunce, kave na rivi i na svoju čakavicu. I dan danas kad daje intervju, teško mu je, kako se kaže, 'prešaltati' na 'što'.

- Ha, ha, istina je, nerijetko se zbunim dok nekome dajem izjavu pa mi pobjegne moje 'ča' - našalio se mirni i staloženi Toni.

'Cilj su mi Olimpijske igre, a zatim ulazak u profije'

I on i brat Bepo ponos su Zadra i Dugog otoka. Njihovi rezultati pričaju sami za sebe i ne namjeravaju stati.

- Cilj mi je, kao i svakom sportašu, plasirati se na Olimpijske igre i osvojiti medalju. Po mogućnosti već za 3 godine u Tokiju. Mislim da sam spreman. A nakon Ol želim u profije. Gladan sam uspjeha - otkrio je Toni kojem je uzor Mike Tyson.

I Mike Tyson, kao i naš sugovornik, obožavao je Coca-colu. Uvijek je tvrdio da je popularno piće najbolje gorivo. Šali se Toni da će, ako mu karijera ne bude išla uzlaznom putanjom, okriviti Tysona jer se Coca-cole neće odreći, baš kao što se ni popularni Mike nije.

Šalili su se da je 'srebrni dečko', ali Toni, nakon četiri srebra, nije obeshrabren. Dapače, uvijek biti korak do tog zlata samo mu je motivacija više.

- Ne, zašto bi me to demotiviralo? Zlato će doći s vremenom. Boks je, po mom mišljenju, najteži od svih sportova. Boks je za mene umjetnost, ja sam umjetnik, a sve ostalo je igra - rekao je.

Odbija ga slobodna borba, a Cro Copa poštuje

Kod borilačkih sportova ne voli jedino slobodnu borbu. Cro Copu se divi, poštuje njegov rad, ali kaže da se nikad ne bi mogao upustiti u takvo nešto jer bi imao osjećaj kao da se tuče na ulici.

Primjer je borcima u klubu

I njegovi kolege amateri i rekreativci u klubu Tonija opisuju kao veliki potencijal.

- Ma nije on više potencijal, Toni je zvijer. On se već dokazao. Nije ni ušao u seniorske vode, a već je osvojio srebro na EP-u. Čak je i Jakubowskog porazio i tako osvetio brata Bepa (Bepu je Jakubowski onemogućio Olimpijske igre u Riju). Svakom je u klubu primjer i zahvalan sam što mogu od njega učiti. Dobar je boksač, ali još veći čovjek - rekao nam je o Toniju njegov prijatelj i rekreativac u Gladijatoru Ivan (24).

Toniju je najdraži udarac u tijelo. Uvijek cilja jetru, našalio se i da ima fetiš na jetru. Ima jači udarac od Bepa, ali Bepo je brži. Iskreno je rekao i kako ne voli trčanje na dulje staze. Dajte mu udarati, udarati i samo udarati.

Zna i zaspati sat, dva prije meča

Po njegovim izjavama netko će pomisliti da je vrlo samouvjeren, ali ovako na prvu tih je i povučen. Njegova prednost je što puno ne razmišlja. 

- Pomalo sam flegma. Prije meča nikad ne razmišljam o protivniku, dobro da mu i ime znam. To je moj veliki plus. I da, da ne zaboravim, u karijeri me nikad nisu mučile ozljede. Tijelo mi je fantazija - našalio se za kraj.

Sve što je u karijeri postigao, postigao je svojim radom i žrtvovanjem. Mogao je odustati, imao je savršenu 'podlogu' za to. Braća Filipi nisu se zadovoljila svakodnevicom otočkog života i sad im se sve vraća, s kamatama. Tijekom sparinga tu i tamo se okušaju jedan protiv drugog, a hoće li se 'potući' za pravo, u finalu PH-a, ostaje na njima.