Fešta u Bjelovaru: Pivo je teklo u potocima, a navijača više nego na nekim HNL utakmicama

Još se nisu slegle emocije dan nakon polufinalne utakmice kvalifikacija za popunu nove lige između NK Mladost iz Ždralova i Zagorca iz Krapine (1-0) u kojoj je u srijedu domaća „Mladost“ na Gradskom stadionu u Bjelovaru zasluženo preskočila još jednu prepreku na putu ka višem rangu natjecanja u HNL.

Na putu ka Prvoj ligi, drugom rangu natjecanja, Mladost će se boriti protiv Vukovara 1991 koji je ušao u finale nakon pobjede u Hrvacama. No, vratimo se utakmici koja je u srijedu ponovo ispunila trošne tribine, jer je došla momčad iz Krapine, za koju su svi govorili da je najveći favorit.

Po onome što su pokazali vidjelo se ipak da je ekipa iz Ždralova (bjelovarsko prigradsko naselje) daleko ozbiljniji i jači takmac i zasluženo ušla tamo gdje su mnogi to i očekivali. Prije svega treba pohvaliti atmosferu koja je bila poput one na koncertu dobrog benda. Navijanje, skandiranje, ali bez i jednog incidenta bilo s koje strane. Makar su uz domaće nogometaše, prema gruboj procjeni, najbolji rezultat ostvarili u kafiću uz teren, jer se slavilo do kasnih sati.

Pivo je teklo potocima, možda bi ga se i više od predviđenih 500-tinjak litara slilo u žedna grla navijača jedne i druge ekipe da momčad koja je radila za točionikom nije imala tempo poput veterana. Organizatori se nadaju da će u nedjelju i taj dio doći na razinu u kojoj su Mladostaši pretrčavali svoje protivnike, koji da se nitko ne uvrijedi nisu „Mačji kašalj“, već ozbiljna ekipa. Iako na trošnim daskama ima mjesta za 450 ljudi, naguralo se pa gotovo 1000 ljudi. Kad se njima pridodaju oni koji su se bili uz ogradu, ali zato bliže šanku, što nosi posebnu „draž“, sveukupno je predstavu gledalo oko 1500 ljudi.

Iz Krapine je ka Bjelovaru potegnula velika navijačka skupina koja je po dolasku odisala optimizmom kao da su stigli u Hlebine protiv domaće Lipe i prognozirali nekoliko zgoditaka razlike za goste iz popularnog Krapenhagena. Ubrzo su doživjeli hladan tuš, jer je David Žabec u 23. minuti zabio jedini, ali vrijedan zgoditak. Tim golom i još po kojom prigodom domaći su bili gotovo pa cijeli susret bolji. Doduše dozvolili su gostima da i oni imaju svojih dvije - tri minute kad su početkom drugog dijela.

No, tad se na vratima domaćih ukazao Kristrijan Srbljanović, koji je iz okvira gola izvadio tri neugodne lopte i pokazao zašto ga smatraju najboljim golmanom u tom rangu natjecanja. U sjajnoj momčadi trenera Lovrića ipak za nijansu je odskakao Seid Behram. Ponekad je prolazio pokraj protivničkih igrača koji ga nisu stigli ni pozdraviti u prolazu. Tu je i Žabec, čija ljevica za protivničke golmane neuhvatljiva. Uglavnom svi u momčadi trenera Danijela Lovrića zaslužuju visoke ocjene.

Nemoć gostiju najbolje je oslikao jedan stariji gospodin iz Krapine, čiji unuk igra za Zagorec i koji je sjedio tik do potpisnika ovih redova. Gotovo svaku minutu je psovao Boga i vikao što je s njegovim ljubimcima. Na kraju susreta sam mu kazao da odmah ode u Mariju Bistricu i traži otpis grijeha. On mi je odgovorio da Bilogorci na razumiju Zagorce uz riječi: Mi Boga klenemo, ali se u njega kunemo i sve nam je oprošteno. Odbio je poziv na piće, uz riječi da Zagorec nije za pivo, već da će doma u Krapini tugu „okupati“ u vinu.

Doista sjajna uvertira za još veću nedjelju. Dolaze gosti iz Vukovara 1991 praćeni velikim brojem navijača. Prema nekim najavama moglo bi ih stići i par tisuća, što je ipak daleko manje nego što je Bilogoraca 1991. otišlo braniti Slavoniju. Zbog tih najava možda će se staviti i montažna tribina, čiji je najveći zagovornik klupski blagajnik NK „Mladosti“.