Europski prvak Marijo Možnik: Zlato za mog preminulog brata

Lijepo je sa zlatom oko vrata bilo slušati hrvatsku himnu. Zaista poseban osjećaj. Vjerujem da je tada moj pokojni brat bio uz mene, javio se iz Montpelliera s gimastičkog EP-a Marijo Možnik (28).

Prije tri godine u tom francuskom gradu vježbama na preči osvojio je srebrnu medalju, prošle je godine bio brončani na SP-u u Nanningu.

- Sve najveće uspjehe posvećujem Dariju, pa tako i ovo zlato. Osjećao sam da sam imao pomoć odozgo, bio je uz mene. Ovo zlato nije samo moje, bilo je tu i jako puno njegove pomoći - rekao je Marijo, čiji je brat prije četiri godine preminuo u snu.

U Montpellieru je jučer Marijo jedva došao do finala, ušao je kao tek deveti.

- Pogriješio sam u kvalifkacijama i to u svom elementu. Inače nas u finale ulazi osam, ali kako smo osmi i ja imali jednake rezultate, i ja sam ušao kao deveti. Odlučio sam tada da ne smijem kalkulirati u finalu. Išao sam na sve ili ništa, a ispalo je sve. I čini mi se da su me suci preslabo ocijenili, ali to je tako kad nastupaš prvi, kao što sam ja. Suci na tebi grade kriterij i bili su prestrogi. Dobio sam 14.833, a zaslužio sam dobiti ocjenu veću od 15.

Zadnjih nekoliko godina Marijo piše povijest hrvatske gimnastike. Prvi je naš gimnastičar po kojem se zove element, i to jedan od najtežih, a sad je uzeo i prvo zlato na velikim natjecanjima.

- Lijepo je to, ali više mi znači što se mi iz male Hrvatske uspješno borimo s velesilama. Pa mi smo ovdje imali četiri finalista, Seligmana, Markovića, Korostevljeva i mene. A da Ude nije pao, i on bi bio u finalu. Ne bih vjerovao da mi je netko prije deset godina rekao da ćemo biti tako uspješni - rekao je Možnik i otišao na slavlje.

- Malo smo proslavili već ulazak nas četvorice u finale. Proslavili smo zlato, ali samo malo, jer mogu si misliti što me čeka s prijateljima u klubu i u kvartu. Nema veze, spreman sam ja za sve.