Engleska je laž da su Škoti škrti, a da sam dobio euro za svaku fotku sa mnom, bio bih bogat!

Kad se pojavi na tribinama, znaju ga skoro svi. Ne samo u Hrvatskoj. Kilt i posebna kapa, te pozdrav "Hej, MacGregor!"

On je Dejan, ima 56 godina, nogometni je fan rođen u Kutini i 20-ak godina živi u Zagrebu. Pa da odmah razriješimo dvojbu: Dejan Lukež ili Dejan MacGregor?

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

VIDEO

Škot | Video: 24sata/pixsell

- Za ovu prigodu može MacGregor, jer tema je nogometna - govori Dejan.

Njegova ljubav prema Škotskoj traje od prvog susreta s njihovim navijačima.

- Bilo je to 2000. i večer uoči utakmice u Zagrebu smo 'zaružili' do jutra sa Škotima. Te noći poginuo mi je bratić pa zbog toga nisam ni išao na utakmicu i zarekao sam se da ću otići na uzvrat u Glasgow.

To mu je bio prvi odlazak u "drugu domovinu".

- Tada sam doživio nešto što nisam nikad, a u navijačkom sam svijetu od 1998. Nikad nisam vidio takvo gostoprimstvo i takvo zajedništvo na utakmicama reprezentacije, gdje kod njih nema ni tragova klupskih podjela i netrpeljivosti.

Još ga je nešto iznenadilo:

- Uvjerio sam se da nije istina ona engleska propaganda o škotskoj škrtosti. Škoti su sjajni ljudi, pa jedan nas je momak iz grupe navijača koje smo upoznali na Celticovom stadionu pozvao na svoje vjenčanje. Živi u Londonu, ženio se u Glasgowu i tek što smo se upoznali, pozvao nas je na vjenčanje! Uh, bilo je suza, zagrljaja, zabave... Kupili su me tim odnosom prema ljudima. I uzvratili smo im gostoprimstvom.

Koliko ste puta bili u Škotskoj?

- Četiri puta, od čega jednom turistički, 11 dana, a jednom kad je Dinamo igrao protiv Heartsa. Tada sam upoznao pravu obitelj MacGregor, koji su navijači Heartsa. Dali su nam ključ i kuću na raspolaganje na dva dana i nisu dopustili da im išta platimo - priča Dejan i nastavlja:

Dejan i naš novinar razmijenili su darove: navijačke majice Tartan Army Croatia i dres i kilt 24sata

- A 2013. smo unajmili kombi i vozio sam u osam dana više od 2500 km iz Londona do Edinburgha i još na sjever, pa do Glasgowa. Kombi smo oblijepili naljepnicama Tartan Army, vozio sam lijevom stranom, kažu da je bilo dobro...

A zašto baš MacGregor?

- Slučajno. Bio sam 1998. u Dublinu na utakmici kad je Irska u kvalifikacijama pobijedila Hrvatsku 2-0, i kupio sam na brodu kapu s narančastom kosom i coflekom. I jednom sam je nosio na klupi dok sam vodio svoju malonogometnu momčad pa me jedan od mojih igrača nazvao MacGregor. Onda sam si i na društvenim mrežama otvorio profil s tim nadimkom i tako je ostalo.

Na društvenim mrežama ima, kaže, više od 500 prijatelja iz Škotske, a 2010. osnovao je Tartan Army Croatia, udrugu navijača Škotske u Hrvatskoj.

- I danas udruga postoji, na početku nas je bilo stotinjak, sastajali smo se jednom tjedno, išli na neke utakmice škotske reprezentacije... Zadnja na kojoj smo organizirano bili je 2014. u Dortmund na okršaj Njemačke i Škotske. Urnebesna dva dana...

Škotskim je navijačima uzvratio gostoprimstvo.

- Kad su tjedan dana bili u Zagrebu organizirao sam nekoliko zabava, izlete u Trakošćan i na Plitivce...

Škotskim je medijima uoči okršaja na Euru najavio da će jedno poluvrijeme navijati za Hrvatsku, jedno za Škotsku. Kako će to izgledati?

- Ma, to sam rekao prošli put kad sam na utakmici bio s njima, na zapadnoj tribini u Maksimiru. Tada sam im rekao da ću u prvom dijelu biti za Škotsku, a u drugom za Hrvatsku. Zašto u drugom? Jer mi uvijek dobijemo na početku neki gol pa da zadovoljimo tu formu, a kasnije ionako izjednačimo i eventualno preokrenemo. Makar ih još nikad nismo pobijedili, zadnje dvije smo i izgubili, nadam se da je došao kraj tome i da ćemo napokon slaviti.

Koja je oprema škotskog navijača?

- Ova tradicionalna kapa, koju je nekad njihova vojska nosila, zove se glengarry i na nju se stavljaju značke s utakmica na kojima ste bili. To je nešto kao činovi, da se vidi tko je iskusniji navijač. Ja na svojoj kapi imam značke s utakmica protiv Hrvatske, ali i grb MacGregora. Inače se na tu kapu stavlja i pero fazana.

A kilt?

- Kilt nosim na utakmice i hrvatske reprezentacije, s kim god igra. Po tome me znaju. Navijači mi nekad prilaze i govore mi kako su se fotografirali sa mnom, upoznao sam jednoga koji na profilnoj fotki drži sliku sa mnom. Ma, da sam dobio jedan euro od svakoga tko se htio sa mnom slikati, bio bih pun k'o brod, haha!

Ima i kolekciju škotskih dresova.

- Imam ih 40-50, iz raznih epoha. Puno sam ih dobio, nemam procjenu njihove kolekcionarske vrijednosti, zasad ih ne planiram prodavati.

Ali Dejan nije kolekcionar samo dresova.

- Skupljam i ploče. Počeo sam radni vijek u trgovini ploča, kasnije CD-a, koju sam kasnije morao zatvoriti, ali sam radio i kao DJ MacGregor. Vratio sam se na scenu prije 5-6 godina, ali 90 posto radim s pločama. Pa ih kupujem, razmjenjujem... Ploča imam 3000. Ha, što ćete, kriza srednjih godina, netko kupuje Porsche ili Harley, a netko ploče, haha.

Na Euro nije išao zbog epidemioloških mjera, priznaje da ne zna prvih 11 škotske reprezentacije, kao ni škotski naglasak.

- Odmah im kažem da govore malo sporije. Ne govorim sjajno engleski, ali snalazim se. A kad krenu runde, mogu se sporazumjeti i s Kinezom! Rukama i nogama...

Navijanje za Škotsku je skup sport, jeftinije bi bilo, recimo, za BiH...

- Ali neke stvari nemaju cijenu, taj gušt i zadovoljstvo. Mnogi si daju oduška i potroše više nego što bi trebali kad ih ponese navijačka emocija. Bitna je volja i druženje.

Dobro, a što Škoti kažu za utakmicu u utorak?

- Optimisti su. Prvi su put nakon 1998. na velikom natjecanju, tad je bio pun Pariz Škota. Obično uvijek ispadnu tijesno, sad igraju dobro, bolji su nego u zadnjih desetak godina i uvjereni su da će nas dobiti, kao i u zadnje dvije utakmice. Nažalost, uoči Eura planirali smo kako bi bilo krasno da jedni i drugi pobijedimo prve dvije utakmice pa međusobno remiziramo i odemo na drugi krug navijati i za Hrvatsku i za Škotsku. Ništa od toga...

POGLEDAJTE VIDEO: