KLUB RAKITIĆA Pajde Möhlin igra u 3. švicarskoj ligi. Predsjednik je Ivanov otac, sportski direktor ujak, trener i igrač mu je brat Dejan, a glavni sponzor - Ivan Rakitić
Eksluzivno iz Seville: Kada pajde zovu Raketa šalje lovu
Neki dan dođem na kavu i konobar mi ne donese šećer. Pozovem ga i pitam: ‘Oprostite, može šećer’. On me pogleda i kaže: ‘Za tebe ne!’. Odmah sam shvatio što je - čovjek navija za Betis i prepoznao me. Rivalstvo moje Seville s njima je nezamislivo, počeo je priču Ivan Rakitić ispijajući sok na Plazi San Francisco u samom centru Seville.
- Otac Luka bio je jako talentirani nogometaš. Igrao je u Čeliku zajedno s Goranom Jurićem i dogurao do mlade reprezentacije Jugoslavije. No kako djed nije imao novca, tata je nažalost morao prestati igrati i početi raditi kako bi prehranio obitelj - priča Ivan.
Dejan je bio talentiraniji od mene, no s 18 godina imao je tri loma kostiju
Ocu zahvaljuje što mu je omogućio sve da uspije. Tata Rakitić krajem 80-ih otišao je raditi u Švicarsku, u malo mjesto imenom Möhlin, gdje je danas gazda lokalnog kluba.
- Klub se zove Pajde, kao pajdaši, prijatelji. Otac je predsjednik, brat Dejan trener-igrač, ujak direktor, a ja glavni sponzor. Čim nađu igrača, zovu: ‘Ajde sponzore, javi se’. Evo, nakon 11 kola smo bez poraza. Prvi smo i cilj nam je ući u drugu, a potom i u 1. ligu. Rakitić family dovest će klub do vrha. U selu ima još jedan klub, Möhlin. To je rivalstvo skoro kao ovo naše, Betis - Sevilla. Ha-ha.
Ivan je počeo igrati baš u Möhlinu.
Govorim pet jezika, možda se zaposlim i kao prevoditelj...
- Otac je bio trener. Teren mi je bio sto metara od kuće. Do osme godine sam igrao u Möhlinu. Onda su jednog dana organizirali turnir za momčadi iz tog dijela Švicarske. Imao sam osam godina. U finalu smo pobijedili Basel, a ja sam zabio gol. Čelnici Basela došli su ocu i rekli: ‘Mali je sjajan!’. No do Basela je bilo 17 kilometara i ocu nije bilo lako svaki dan voziti me na trening. Jedva bi skrpao novac.
Teško razdoblje u Ivanovoj karijeri bili su dani odluke za koga igrati - Švicarsku ili Hrvatsku. Bilo je i raznih prijetnji.
- Ivanu nisam ni pokazala sva prijeteća pisma koja su svakodnevno dolazila. Zapravo, pokazala sam mu jedno, ostala sam spremala - rekla je majka Kata.
Mourinho me htio dovesti kad mi je bilo 17
U to vrijeme igrao je za Basel, a prije sedam godina počeli su ga kontaktirati velikani.
- Igrali smo kvalifikacije za EP do 17 godina. Protiv Španjolske. Znam da je za njih igrao Diego Capel. Mislim i Fabregas. Na toj utakmici je bilo jako puno skauta, bio je i pomoćnik Josea Mourinha, koji je u to vrijeme bio trener Chelseaja. Došao je i razgovarali smo o mom prelasku u London. No odlučio sam ostati u Baselu. Da sam potpisao za Chelsea, zarađivao bih pet, šest puta više.
Ako je konobar navijač Betisa, pijem gorku kavu. Ne želi mi donijeti šećer jer zna tko sam
- Ocu su nudili posao u Londonu, a njemu bi plaćali onoliko koliko zarađuje na svom poslu u Švicarskoj. Sjeli smo za stol, otac, brat, koji mi je najbolji prijatelj i ja. Razgovarali smo i odbili. Da sam otišao, mislim da bih počeo od nule. Ponovno bih se morao dokazivati. Zvali su i brojni klubovi, među ostalima i Dinamo. S ocem Lukom razgovarao je i Zdravko Mamić.
Ocu je u toj situaciji bilo puno teže nego meni. Menadžeri su ga zvali na telefon, pa je bio na većim mukama nego ja, ha, ha... - kaže Ivan.