Alžirac El Soudani je u petak navečer, nakon pet godina, napustio Maksimir. On je bez ikakve sumnje jedan od najboljih stranaca, koji su ikad zaigrali za najtrofejniji hrvatski klub
Dvojka bi se komotno mogla i umiroviti, u Soudanijevu čast
Je li El Arabi Hilal Soudani najbolji stranac u Dinamovoj povijesti?! Pitanje je ovo o kojemu će se debatirati idućih mjeseci i godina. Bez ikakve je sumnje jedan od najboljih stranaca, koji su ikad zaigrali za najtrofejniji hrvatski klub.
Soudani je odigrao 197 utakmica, zabio je 86 golova. Već se u srpnju 2013. godine, u prvim utakmicama koje je odigrao za "modre", vidjelo o kakvoj se tu klasi radi. Na terenu je bio klasa i lider, a izvan njega prava faca.
Vratimo se pet godina unazad. Dinamo je iz portugalske Vitorije Guimaraes doveo igrača za kojega nam je Vahid Halilhodžić odmah rekao:
- Vidjet ćete kakav je to majstor, on je doista atomsko pojačanje za Dinamo.
I to je bila istina. Od riječi do riječi. Vaha ga je već poznavao jer ga je vodio u reprezentaciji Alžira.
Došao je Soudani u Dinamo iako je na stolu imao ponudu i velike Benfice. Htio ga je portugalski velikan, ali on je hrvatskom prvaku dao riječi. Vaha nam je kasnije objasnio da je Hilalu riječ svetinja. I doista, bila je, nije htio pogaziti svoje obećanje. I tu je pokazao kakav je čovjek. Pratili smo ga pet godina. Naučio je u tom vremenu i ponešto našeg jezika pa se s njim i lakše moglo komunicirati.
To je jedan od onih igrača koji se trudi čak i kad mu ne ide. Doslovno je ostavljao srce na terenu, a o golovima u derbijima s Hajdukom i Rijekom i europskim golovima, već su napisane tisuće i tisuće rečenica.
Kada je u travnju prošle godine, Rijeci na Rujevici zabio škaricama, gol je posvetio tada teško bolesnoj djevojčici Petri. Toliko mu je bilo stalo da Petra dozna da je gol za nju, da je iz svlačionice izašao brzinom munje. Htio je da se zna, da je vjerojatno najbolji gol u svojoj karijeri posvetio bolesnoj djevojčici.
S njim se bilo nemoguće ne nasmijati. Zabavan je frajer taj Soudani. I kad ne bi htio ništa pričati, povikali bismo 'Hilal, Hilal'. Uvijek bi se okrenuo, nasmijao, pokazao palac gore. I kad nije bio baš raspoložen, izvukao bi taj osmijeh. Ispao je gospodin prema Dinamu, ali se Dinamo gospodski ponio prema njemu.
Kad idući put dođe u Maksimir, a sigurno će doći, i to jako brzo, Soudani je zaslužio pljesak s tribina. Maksimirski broj dva otišao je u povijest. Možda ga se neće umiroviti, ali će se dinamovcima koji će narasti za nekoliko godina, slobodno moći reći 'Eh, dvojku vam je nekad nosio Soudani. Kakva igračina, kakav majstor. Kako je sam taj "trpao" Hajduku i Rijeci'. Ovakvog će se igrača uvijek morati sjetiti. Bilo je to pet lijepih pet godina s Alžircem za sve koji vole Dinamo. Zbog toga bi se dvojka komotno i mogla umiroviti. U Soudanijevu čast. Sad će golovima razveseljavati navijače Nottingham Foresta. Zagrebu je rekao: 'Hvala i doviđenja'.
POGLEDAJ NAVIJAČKI HIT: MOJA CROATIA
Sada napokon i ti možeš nositi majice iz najslušanijeg navijačkog spota "Moja Croatia". Od danas ih možeš kupiti na stranici ŽUTI KLIK.
Zgrabi svoju majicu što prije jer zalihe su ograničene!