Doping afera i ubojstvo, Brazil s Romarijom do četvrte titule...

Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu bit će jubilarno 20. Za vas smo pripremili kratak osvrt na svih dosadašnjih 19 SP-a te izdvojili najzanimljivije detalje te igrače koji su ih obilježili. Svaki drugi dan objavit ćemo po jedan članak u specijalu - Povijest svjetskih prvenstava.

Mnogi su bili skeptični kad je Fifa neočekivano odlučila da će se 15. Svjetsko prvenstvo održati u SAD-u, zemlji košarke, bejzbola, američkog nogometa, a ponajmanje onog pravog nogometa. Pesimisti su vjerovali da će biti prazni stadioni, ali je ispalo da je posjećenost bila najveća u povijesti od 70000 ljudi po utakmici (3,567.415 ukupno). Ti navijači su bili svjedoci ponovnog rođenja napadačkog nogometa kojeg nismo mogli vidjeti u Italiji. Tome je pridonijelo novo pravilo koje je zabranjivalo da vratar primi loptu u ruke nakon što mu je vlastiti igrač uputi. 

Prvenstvo su obilježila dva velika skandala - ubojstvo i doping afera te Romario...

Aktualni prvak razočarao

Na utakmici otvaranja, Njemačka je pobijedila Boliviju 1-0 golom Klinsmanna koji je zabio svoj prvi od pet golova na turniru. Njemačka je izgledala umorno te se činilo da joj treba svježa krv. Matthäus je sad bio na poziciji libera, a stari heroj Brehme je pozvan natrag u momčad nakon što su mlađi igrači zakazali. Momčadi Bertija Vogtsa je nedostajalo sjaja. Zamalo su ispustili vodstvo od 3-0 nad Južnom Korejom, a u četvrtfinalu su izgubili protiv Bugara nakon što su vodili 1-0. Njemačka nije uspjela do četvrtog uzastopnog finala, a Klinsmann, jedini veteran koji je zadovoljio, je napustio SAD u suzama. 

Nitko nije imao recept za ubojit tandem Romario - Bebeto

Brazil se vratio u igru pod vodstvom ubojitog tandema Romario - Bebeto te je imao ambiciju prekinuti dug post neosvajanja svjetskog naslova koji datira od 1970. Ovaj Brazil je bio više 'europskiji' s vezom orijentiranom na obrambene poslove, solidnijim i organiziranijim bekovima te 'letećim' i brzim krilnim igračima poput Jorginha i Leonarda. 

Jedino se Nizozemska uspjela usprotiviti nezaustavljivim Brazilcima nakon što su zaostajali 2-0 u četvrtfinalu da bi izjednačili na 2-2. Golom Branca iz slobodnog udarca, Brazil je prošao sa 3-2 u polufinale. Jedan gol je odlučio u pobjedi nad Šveđanima. Brazil je čekao svog suparnika u finalu - to je bila Italija. 

Sjajna Italija, iznenadili Šveđani, Rumunji i Bugari

'Azzurri' su se kroz cijeli turnir mučili da bi ih kao nagrada čekalo finale. Roberto Baggio je spašavao momčad u svakoj utakmici za vrijeme nokaut faze kako bi se iskupio za svoje loše igre po skupinama. Momčad Arriga Sacchija je u prvom kolu izgubila od Irske da bi se u utakmici protiv Norveške ozlijedio Franco Baresi, a Pagliuca je zaradio crveni karton. Golom Dina Baggija, Italija je ostala u natjecanju u skupini u kojoj su sve momčadi na kraju imale isti broj bodova i gol-razliku. Norveška je eliminirana zbog najmanje postignutih golova. 

Više sreće od Norveške su imali njihovi susjedi Šveđani koji su u SAD-u zablistali nakon razočaranja četiri godine prije. Dahlin, Brolin i Anderson su predvodili švedski napad koji je bio najefikasniji na turniru. Pobjeda 4-0 nad Bugarskom, donijela je Švedskoj zasluženu brončanu medalju. Bugarska je prije te utakmice također doživjela trenutke slave. Stoičkov, Lečkov i ostali suigrači su pobijedili oba finalista iz Italije, Argentinu i Njemačku. Malo tko je mogao očekivati da će Bugarska, nakon poraza od Nigerije 3-0 u prvom kolu, pružiti tako dobre igre.

Uz Roberta Baggija i Romaria, Hristo Stoičkov je bio najbolji igrač turnira. Sa šest golova, dijelio je naslov najboljeg strijelca turnira. Njegov gol za pamćenje je bio iz slobodnog udarca protiv Njemačke. To mjesto je dijelio sa ruskim igračem Olegom Saljenkom koji je oborio rekord, zabivši čak pet golova u utakmici protiv Kameruna. Nažalost, to mu nije puno značilo kao ni Rogeru Milli, koji je sa 42 godine postao najstariji igrač koji je zabio gol, jer su obje momčadi ispale u prvom krugu.

Crne točke SP-a: Doping afera Maradone i ubojstvo Escobara

Turnir nije prošao bez ekscesa jer je Maradona pao na testu za drogu nakon utakmice sa Nigerijom te je izbačen s natjecanja i poslan kući posramljen. No takav skandal nije bio ništa prema onome što se dogodilo netom nakon završetka SP-a. U skupini A domaćin je pobijedio Kolumbiju zahvaljujući autogolu Escobara, zbog čega je njegova momčad ispala na startu turnira. Kad se vratio u domovinu, Escobara su dvojica navijača ustrijelila ubivši ga na ulici.

Za razliku od razočaranja poput Argentine, Njemačke, Kameruna i Kolumbije, velika svijetla točka je bila još jedna zemlja s Balkana, Rumunjska. Predvođena Gheorgheom Hagijem iliti 'Maradone s Karpata', Rumunjska je u jednoj od najljepših utakmica novijeg doba pobijedila Argentinu 3-2, a najviše će se pamtiti Hagijev dalekometni gol Kolumbiji.

Roberto Baggio - od junaka do tragičara SP-a

Finale 17. srpnja u Pasadeni neće biti pamćeno po dobroj igri Italije i Brazila, ali će sigurno biti po svojoj napetosti za vrijeme izvođenja kaznenih udarac. Nakon promašaja Marcia Santosa za Brazil te Baresija i Massara za Italiju, sva odgovornost je spala na čovjeka s repićem - Roberta Baggija. Svi su očekivali da će lako poentirati, ali nije bilo tako jer je njegova lopta završila daleko na tribinama. Brazil je po četvrti put podignuo pobjednički trofej, po prvi put novi nakon što su stari sačuvali u trajnom vlasništvu.

Zanimljivosti

Igrači koji su obilježili Svjetsko prvenstvo

Romario de Souza Faria (Brazil)

Jedan od najboljih nogometaša u povijesti nogometa, Romario je dan prije svog 40. rođendana zabio svoj 950. gol. Sa svojim najdražim klubom Vascom da Gamom, osvojio je tri naslova prvaka. Sa PSV-om također tri titule, da bi kasnije s Barcelonom osvojio španjolski naslov. 1988. godine osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Seoulu, a 1994. proglašen svjetskim nogometašem godine.

Hristo Stoičkov (Bugarska)

Jedan je od najboljih europskih igrača 90-ih. Poznat po svojoj brzini i temperamentu, Stoičkov je zabio 38 golova za CSKA Sofiju u jednoj sezoni pa je bio proglašen najboljim strijelcem Europe. Od 1990. je igrao za Barcelonu te je dokazao svoju reputaciju kao ubojiti strijelac, ali i kao problematičan karakter kad je na par tjedana suspendiran jer je sucu namjerno stao na nogu. S Barcelonom je osvojio četiri  uzastopna naslova i Ligu Prvaka. Bio je najbolji strijelac 1994. godine u SAD-u sa Saljenkom.