Đoković: Ne bi mi pomoglo ni da sam vrištao i svađao se. Nisam na Alcarazovoj razini

Novak Đoković jedan je od najvećih tenisača u povijesti. Rušio je Rogera Federera i Rafaela Nadala, ponajveće u povijesti, ima najviše Grand Slam naslova, čak sedam na Wimbledonu, ali 14. srpnja 2024. na tom istom mjestu ostat će mu u lošem sjećanju. Doživio je jedan od najtežih poraza u karijeri.

Fenomenalni Carlos Alcaraz slavio je protiv srpskog tenisača (6-2, 6-2, 7-6) i neočekivano lagano i dominantno osvojio svoj četvrti Grand Slam naslov. Novak je bio daleko od svoje razine, radio je pogreške nesvojstvene sebi, djelovao je nemoćno, a moguće je i da je lošijem izdanju kumovala operacija koljena otprije mjesec dana.

Čini se kako polako mlađa garda preuzima primat svjetskog tenisa, a bez obzira na težak poraz i činjenicu da se sve teže nosi s Alcarazom, Đoković nije bio pretjerano razočaran. Svjestan je da je ovaj put u Wimbledonu izgubio od boljeg. 

- Mogu analizirati meč, ali sveukupno sam danas bio inferioran. U jednom trenutku sam se malo uspio podići, uključila se publika, dala mi je snage. Alarm je bio kada nisam imao dovoljno poena na svoj servis. Njega nisam vidio nikada da tako dobro servira.  Zaista mislim da je bio bolji u svakom aspektu, u kretnji, udarcima, servisima - rekao je srpski tenisač na press konferenciji. 

Prije mjesec dana predao je četvrtfinalni meč na Roland Garrosu zbog ozljede koljena pa je otišao na operaciju. Iako su mnogi zaključili kako se neće na vrijeme spremiti za Wimbledon i Olimpijske igre, uspio se oporaviti i probiti do finala. 

- Sve sam napravio da se pripremim. Da mi je netko rekao da ću igrati finale, prihvatio bih to. Osjećam se razočarano što sam izgubio 3:0, ali je uspeh što sam igrao finale. Izgubio sam od najboljeg igrača na turniru. Uvijek mogu biti samokritičan, naći nešto što sam mogao bolje napraviti, ali nisam siguran da bi to nešto promijenilo na meču. U statistici, bio je bolji u svemu.

Sredina je srpnja, a Đoković još nema trofej u 2024. godini. Zaista nevjerojatno zvuči. Do prvog trijumfa u ovoj godini pokušat će doći na Olimpijskim igrama u Parizu. I to po po jedino zlato koje mu fali. 

- Olimpijske igre i US Open su mi glavni i nadam se da mogu biti najbolji na ta dva turnira. Danas sam igrao protiv najboljeg na svijetu uz Jannika, imam osjećaj da nisam na tom nivou trenutno. Da njih pobijedim, morat ću biti bolji. Normalno, u ovakvim situacijama ustajem i pokušavam biti što bolji - kaže Đoković.

On je jedan od onih koji se ne libe pokazati emocije na terenu. Nerijetko se znao svađati sa svojim timom i publikom, psovati i na sebe, a nije se libio ni izbaciti svog brata s tribina. Ipak, ovaj put je bio staloženiji, bez incidenata ovakve vrste. 

- Kažu da je razlog poraza to što nisam pokazivao emocije, ali to ne može biti razlog. Nekada želiš izbaciti nešto, a nekada pokušavaš naći balans i zadržati fokus. Sad možemo nagađati, da sam ja početkom drugom seta počeo vrištati i svađati se s ljudima, da bi mi to pomoglo... Sumnjam. Ne želim tražiti izgovore za meč danas koji je bio na njegovoj strani, dominacija, svaka mu čast. Sportski rečeno, razbio me je - zaključio je srpski tenisač.