'Hrvati su nam veliki rivali, ali Novak Đoković ih baš obožava'

Nalazimo se u Banjici, stambenom naselju koje se nalazi oko sedam kilometara južno od centra Beograda. Lokalni stanovnici ga opisuju kao predgrađe kojeg naseljavaju radničke obitelji koje žive u umjereno jeftinim stanovima visoke gradnje, piše BBC u velikoj reportaži iz Beograda.

Glavni grad Srbije posjetili su uoči početka Ronald Garrosa. Novak Đoković u Francuskoj ima priliku po drugi put u karijeri kompletirati sva četiri Grand Slama, upravo to je bio povod Englezima za posjet Srbiji odakle su ispričali priču o tome kako je bombardiranje Beograda 1999. godine oblikovalo Novakovu karijeru.

Od ožujka do lipnja 1999. godine je trajalo NATO-vo bombardiranje ugoslavije, a zračni napadi su bili reakcija Međunarodne zajednice na rat na Kosovu. Slobodan Milošević je optužen za etničko čišćenje Kosova, a bombardiranjem ga se željelo natjerati da svoje snage povuče s Kosova. Zbog Miloševićeve politike su stradali i brojni civili. Baš u to vrijeme, Novak Đoković je napunio 12 godina. Mjesece u kojima je Beograd bombardiran, Novak i dvojica njegove braće Marko i Đorđe proveli su kod djeda Vladimira u stanu u Banjici. Dok su bombe padale po gradu, Đokovići i njihovi susjedi su se skrivali iza nekoliko čeličnih vrata u podrumu.

Srđan i Dijana Đoković su većinu godine provodili u Kopaoniku gdje su imali restoran. Danju su posjetitelje učili skijati, a noću su posluživali goste u restoranu. Kopaonik je od Beograda udaljen više od četiri sata vožnje, nalazi se u blizini granice s Kosovom. Zbog toga su svoje sinove ostavili kod djeda. Vlada, koji je umro 2012. godine i Novak su bili jako povezani, a dječaci su s djedom živjeli u dvosobnom stanu.

- U podrumu smo praktički živjeli. Tko god je mogao stati, došao bi. Mjesecima su nas svaku noć budile bombe oko 2,3 sata ujutro. U neku ruku, to me iskustvo osnažilo, zbog toga sam postao gladniji za uspjehom - rekao je Novak u dokumentarcu objavljenom na CBS-u 2011. godine.

Đokoviću je uzor bio Del Boy, vjerovao je da će mu se sreća osmjehnuti

Već u to vrijeme svi su susjedi jako dobro znali tko je Novak, a priča o njegovom talentu brzo se proširila čitavim Beogradom. Kada je imao deset godina, krenula je njegova suradnja sa trenerom Bogdanom Obradovićem. 

- Novakov otac i ja smo imali nekoliko zajedničkih prijatelja, oni su mu rekli da sam dobar trener i da mu možda mogu pomoći. Nakon samo jednog treninga sam ostao šokiran. Novak je bio potpuno pripremljen. Sam se zagrijavao, imao je bocu vode, bananu, ručnik, ma sve što mu je trebalo. Nikada nisam vidio klinca njegovih godina s takvom opremom.

Dvojac je tijekom bombardiranja radio zajedno svaki dan. Obilazili su Beograd u potrazi za teniskim terenima koje su mogli koristiti besplatno.

- Ljudi su već znali Novaka, bio je popularan pa su mu mnogi pomogli. Trenirali smo po brojnim klubovima. Bili smo kao Del Boy iz Mućki, uvijek smo vjerovali da će nam se sreća osmjehnuti. Tijekom bombardiranja smo bili u strašnoj situaciji. Slušali smo kako bombe odjekuju, gledali vijesti, ljudi su stradavali, sve je bilo uništeno. Ali, ništa nismo mogli promijeniti, morali smo pronaći način da se zabavimo. S Novakom sam bio čitavo vrijeme, fokusirali smo se na tenis, ali znali smo se i dobro zabaviti. Novak se smijao jako puno - ispričao je Obradović.

'Trebao bi oženiti Anu Ivanović'

Jedan od klubova gdje je trenirao bio je Teniski klub Partizan. Klupske prostorije danas krase njegove fotografije, ali i fotografije Ane Ivanović. Jedan od susjeda iz Banjice kaže da je djedu Vladi i često govorio kako bi Novak trebao oženiti Anu. Novakov lik krasi i zgrade u predgrađu. Veliki murali podsjećaju stanovnike da je tu nekada živio najbolji tenisač svijeta. Danas ga tamo svi hvale.

- Kao da je sišao iz raja. Ne, on nije samo običan čovjek, on je toliko skroman i normalan dečko. O bombardiranju radije ne bih govorila, mislila sam da neće napasti civile, ali jesu - kaže jedna susjeda Novakovog djeda, dok druga susjeda, Milica Milivojević dodaje:

- U skloništu u podrumu nas se znalo stisnuti 30-ak. Tamo nismo mogli čuti bombe. U podrumu su se skupljali najviše mladi. Mlađi su igrali društvene igre, stariji su pili alkohol, drogirali se. Događalo se tamo svašta... 

Naravno, Novak je bio usredotočen na jedno - da postane jedan od najboljih igrača svijeta. Za mnoge stvari koje su radili njegovi vršnjaci nije imao vremena. 

Odnosom s Hrvatima mijenja perspektivu

BBC se obratio i sportskom novinaru iz Srbije, Saši Ozmu koji je kod Đokovića istaknuo jednu veliku vrlinu zbog koje ga obožavaju i Hrvati.

- On je nacionalni heroj. Ne samo da je veliki ambasador u svijetu, nego i u Srbiji. Vidi se to iz njegovog odnosa prema Hrvatima koji su naši veliki rivali. Bili smo u ratu, neke stvari su još uvijek svježe, ali Novak uvijek otvoreno daje podršku hrvatskim sportašima. To ne sjeda svima, ali on pokušava promijeniti perspektivu. Veliki je uzor mladima. Ljudi se mogu identificirati s njim. Tenis je tek treći sport u Srbiji, ali Novak je najpopularniji sportaš - kaže Ozmo.