U Maksimiru se sprema 'rat'. S jedne strane su igrači i Bjelica, navijači i Bad Blue Boysi, koji imaju božanstven status u gradu, te koji su odlučili otići do kraja. S druge strane su Mamići i uprava
Dinamovi igrači: Nije stvar u novcu nego nas nisu ništa pitali
Nije problem odreći se novca i nekoliko plaća, problem je što nas nitko nije konzultirao, što nitko nije sjeo s nama i objasnio nam nego je odluka donesena jednostrano. I to nas najviše boli. Boli nas što se pokušava navijače okrenuti protiv nas.
Pokretanje videa...
Takav je, kako saznajemo, stav svlačionice nakon što je klub srezao ugovore. Nije problem odreći se novca, igrači su spremni novac darivati u dobrotvorne svrhe, no boli ih način na koji je klub to napravio, da im je zabranio istupe. Dok klub istupa kad i gdje hoće, preko svojih kanala. Bez ikakvog povoda i razloga igrači su došli na stup srama.
Jer Dinamo je, ednostranom objavom u javnosti, praktički osudila igrače. Uprava Dinama je nekorektno, nepravedno, pa ako baš hoćete i nemoralno, igrače i trenera izložila moralnim osudama i linču javnosti. Nekako se stječe dojam da su to napravili kako bi pritisnuli igrače da pristanu na smanjenje plaća te da u cijeloj priči igrači ispadnu negativci. Prozivati igrače za nemoral, a znati da su ti isti igrači uvijek prvi bili spremni dati novac za bilo koje humanitarne akcije je upravo to - nemoralno.
Klub je svojim priopćenjem umalo doveo do toga da im navijači okreću leđa jer smatraju da su razmažena derišta. A istina je suprotna. Jer dok klub iznosi svoju verziju, igračima je zabranjeno iznijeti njihovu. Probali smo doći do igrača, no odbijeni smo. Takav odnos pogodio je i Bjelicu, kojeg čelni ljudi ‘miniraju’, a razlog je ‘kužeovski’. Bjelica je, kao i Kuže, postao omiljen među navijačima, a to se, tako nas uči povijest, ne prašta.
Čelnici Dinama, kao što smo pisali, već duže vrijeme pokušavaju maknuti Bjelicu s mjesta trenera. Jer, Bjelica je napravio momčad, Bjelica nije na istoj valnoj duljini s Mamićima, Bjelica ima svoje ja, ima gard, a to znači samo jedno - otpusno pismo. Jer, za trenera Dinama, povijest je majka znanja, treba itekako savitljiva kičma.
Nadalje, igrači su postali bliski s navijačima, a to je još jedan udarac u ego Dinamovih glavešina. Ne zaboravite: klub je, između ostalog, upravo zbog igrača i Bjelice napunio blagajnu, kleli su se da imaju novca, a onda su se okomili na one koji su im sve priskrbili. Igračima bi trećinu plaće uzeli bespovratno, trećinu bi im isplatili u roku od šest mjeseci od odigravanja prve sljedeće utakmice, a trećinu bi nastavili dobivati. No, što je s igračima koji bi otišli nakon šest mjeseci? Oni bi ostali bez dvije trećine. Ma prešli bi i preko toga da im nije zabranjeno razgovarati. I da se ne žele, u trenucima kad mnogi riješavaju egzistencijalna pitanja, svađati oko nekoliko plaća.
Jer, složit ćete se, niste mogli pročitati što igrači misle o odluci kluba. I da, kako saznajemo, pokušava ih se posvađati i s Bjelicom. Igrači su uz trenera od prvog dana, nema sile koja će ih posvađati. Zajedno su u svemu, zajedno su i sad. I ako ćete sumnjati u igrače i trenera i u njihov moral, sjetite se da je Ademi igrao ozlijeđen u Ligi prvaka i da je odbio bogate ugovore kako bi ostao u Dinamu, da su se Bjelica i dečki uvijek odazivali na humanitarne akcije navijača, da su vratili vjeru u Dinamo, da su na putu da klub vrate gdje mu je i mjesto - narodu.
I da, probudili su duh i dah Zagreba. I vjerujte, nije riječ o nekoliko plaća. Riječ je o principu, o pokušaju da se ih se proglasi krivcima, dok im se prijeti sankcijama. I zato su navijači stali uz igrače. I uz Bjelicu. A to je ono čega su se u klubu bojali...
Ovakav potez kluba, gdje su htjeli navući bijes navijača na igrače, vrlo je nizak. Udarac s leđa. Onako, huljski. Cilj je valjda da kapetan Ademi i igrači ispadu amoralni, da se u možda nikad težoj situaciji u državi, svi okome na igrače. I umalo im je uspjelo. No Bad Blue Boysi su prepoznali trenutak, shvatili su o čemu se radi i stali su na stranu igrača..
Ako ćemo borbenim žargonom, u Maksimiru je počeo rat. S jedne strane su igrači, trener Bjelica i Bad Blue Boysi, koji trenutačno u Zagrebu imaju božanstven status. U najkritičnijim trenucima stavili su glavu na kocku i spasili grad. S druge strane su Mamići i uprava.
Ako igrači i Bjelica progovore, moglo bi biti svašta. Jer, iza sebe imaju vojsku navijača, koji su ovaj put odlučili otići do kraja. Iza sebe imaju i obične građane, iza sebe imaju i grad. A s takvom vojskom, nemoguće je izgubiti bilo koju bitku.