Déjà vu, sve je uzalud: #Cro i stvari koje su obilježile Euro

Slika iz Lensa u subotu navečer izgledala je kao turobni “flashback”, kao tužni podsjetnik na Beč 2008., ali i na svako veliko natjecanje od 1998. naovamo na kojem Hrvatska nije uspjela dobiti utakmicu u eliminacijskoj fazi.

I uvijek je nešto krivo, uvijek je netko krivac. A godine prolaze. Igrači se mijenjaju, izbornici također, samo jedno ostaje. Žaljenje za propuštenom prilikom. Ova je, činilo se svih ovih francuskih dana, bila najveća dosad. Izuzetno jaka momčad, koja igra u odličnoj formi, čak je i protivnik u osmini finala bio po mjeri - toliko jak da te natjera na maksimalan angažman, a opet lošiji od tebe. Prolazan.

I opet nije uspjelo, opet su se suze slijevale niz lica igrača u “kockastoj” odori. Francuzi su izmislili izraz onoga što se danas u cijelom svijetu prepoznatljivo naziva - déjà vu. I baš nam se u Francuskoj on dogodio. Kad je prošla još jedna nogometna noć bez sna, kad su se suze osušile, a dežurni Facebook-komentatori tipkovnicama ispucali prvu rundu emotivnih osuda te etiketiranja krivaca i zaslužnika, došlo je vrijeme i za analizu. Tko je dao najviše, tko manje od onoga što se očekivalo, tko je mogao više, tko je kasnio, tko krivo dodavao, tko pucao pokraj gola umjesto u njega...

Medalja, kao i uvijek u sportu, ima dvije strane. A svaka sportska priča, kad je riječ o Hrvatskoj, otprilike četiri milijuna kutova gledanja. Hrvatska u Francuskoj nije napravila uspjeh, proći među 16 na turniru s 24 sudionika samo nepopravljivi optimisti mogu nazvati velikim dosegom za momčad poput naše, ali bilo je tu i lijepih trenutaka, detalja i heroja za pamćenje.

Modrićeva “bomba” Turskoj, Perišićeve frizure i bicikli, Ćorlukina vaterpolska kapica, Srnina tragedija, huliganska budalaština... I suze za kraj. Svi ti detalji obilježili su ovaj, jedan sasvim poseban Euro.

Nažalost, jedino je njegov kraj iz hrvatske perspektive frustrirajuće uobičajan. U podjeli medalja i “medalja” - to je ona priča o dvije strane koje uvijek ima taj plemeniti metal - teško je zaobići sve te trenutke za pamćenje. Na ovom je Euru ponekad sreća trajala samo nekoliko minuta, kao primjerice nakon pobjede protiv Turske. Od nogometne euforije do ljudske, iskonske tuge zbog smrti Srnina oca prošlo je doslovno nekoliko minuta.

Pa onda put u Hrvatsku, sprovod na kojem se pojavio i izbornik Čačić s dijelom francuske ekspedicije, povratak u Francusku, suze na sviranju himne, perfektnih 78 minuta protiv Češke i - šok. Kad su krenule one baklje, kad je topovski udar umalo otkinuo ruku zbunjenom francuskom redaru, činilo se da se urušava cijela pozitivna priča oko hrvatske reprezentacije.

Priče o huliganima u ložama i onima na tribinama, priča koja ima temelja u obje varijante, prekinuta je čudom protiv Španjolske. Rog je pobijedio Iniestu, Jedvaj je slavio protiv Morate, Pjaca je nadigrao Albu i sve je opet bilo u ružičastim nijansama. Prvi tamni tonovi pojavili su se onim golom Islanda u 94. minuti protiv Austrije, koji je “pehiste” Hrvate umjesto na Islanđane odveo na Ronalda i društvo. I na kraju - tuga. Euforija se ugasila, vraćamo se u stvarnost...

Nagrada Hrabro srce za čudesnu požrtvovnost

KAPETAN! Sportašima su često puna usta domoljublja i ljubavi prema nacionalnoj momčadi, ali nitko to dvoje nikad nije dokazao ovako konkretno kao Darijo Srna na ovom Euru. Otac mu je preminuo u nedjelju, Darijo je odmah nakon Turske otputovao kući u Metković, plakao za ocem u ponedjeljak na sprovodu, vratio se i - zaigrao. Otišao je iz reprezentacije kao velikan!

Nagrada za promociju vodenih sportova

KAPICA Ova bi se nagrada mogla zvati jednako kao i ona u kojoj je dobitnik Srna, mogla bi imati i podnaslov “Pucam po šavovima”, ali Vedran Ćorluka ipak će ostati zapamćen kao - vaterpolist. Uefa ga je tijekom Eura uvrstila u svoj muzej, vaterpolska kapica postala je dio navijačkog modnog izričaja, a on je ušao u legendu. Krvav, s kapicom i - fenomenalan.

Nagrada Edward Snowden - naš omiljeni ‘cinker’

KRALJEVSKI ŠAPTAČ Toliko je dobar da je ključan čak i kad ne igra. To je Luka Modrić. Pozvao je Darija Srnu kad je vidio da će penal pucati Sergio Ramos, rekao mu gdje će pucati suigrač iz Reala, a Srna je to odjurio prenijeti Subašiću. I nakon svega - obrana! Ramos se nije naljutio, a Luka je zaslužio nagradu za doušnika godine.

Nagrada Rudika Vida za glavomet

SINE, NE TAKO Dobri stari Rudika jedna je od ikona HNL-a, legenda Belišća i otac našeg “Legolasa” Domagoja Vide. Bio je puno lošiji igrač od sina, ali i majstor u igri glavom. Ono što je nesretni Domagoj promašivao protiv Portugala, tata Rudika bi hladno pospremio u mrežu. Šteta...

Nagrada Kasno pališ za izmjene

ČEKANJE Da nije bilo ozljede Modrića u 60. minuti protiv Češke, najranija Čačićeva izmjena bila bi u - 82. minuti! Mijenjao je u sudačkoj nadoknadi, u 120. minuti je uveo Kramarića, a priča o Pjaci i Portugalu je poznata. Ušao je 110 minuta prekasno.

Nagrada Forrest Gump za trčanje

PRETRČI I SEBE Brozović je neumoran, maratonac u kopačkama, ali u nogometu su ipak najvažniji golovi. A tu ga nije išlo. Promašivao je niz prilika, lopta nikako nije htjela u gol. Ali Broz bi nakon svakog promašaja, jasno, nastavio trčati.

Nagrada Frizeuro za nošenje svoje države na glavi

A OTOCI? Dobro, bilo bi u najmanju ruku glupo tvrditi da ćemo Perišićevu Francusku pamtiti po frizurama, više će u sjećanju ostati golovi, driblinzi i asistencije, ali i mašinica ima veze s tim. Na prvoj utakmici se pojavio s iscrtanom kartom Hrvatske, a mnogi su u šali primijetili da je zaboravio na otoke. Na Portugal je išao s “kockicama”.

Nagrada Don Quijote za optimizam bez pokrića

EIFFELOV TORANJ Osim što mnogima nije potpuno jasno u čemu je točno toliki uspjeh ako se u Eiffelovu tornju na nekoliko minuta upale crveno-bijela svjetla, još je manje jasno kako su to točno internetski Hrvati mislili da mogu u toj igri pobijediti Turke ili Poljake. Taktiziralo se kako i kad slati čuveni #CRO, a pritom se zaboravilo da Turaka ima 80, a Poljaka 40 milijuna...

Nagrada Ante Tomić - igrač koji je uvijek kriv za sve...

NESRETNI STRINA Da, mogao je bolje reagirati u napadu koji je prethodio golu Portugala. Da, bilo bi bolje da nije izgubio tu loptu. Međutim, za poraz optuživati Ivana Strinića je - glupo. I nelogično. Dečko je odigrao vrlo dobar turnir, a pogreška u 117. minuti i nije neko čudo u sportu.

Nagrada Idioti turnira za baklje u Saint-Étienneu

TO SE TAKO NE RADI Borba za pravedniji i pošteniji poredak u hrvatskom nogometu, mnogi će se složiti, ima svoje temelje. A opet, način na koji je skupina huligana upropastila utakmicu u Saint-Étienneu nije ništa drugo nego idiotarija. Što, Mamić će otići ako padne toliko i toliko baklji na teren? Neće. Načini postoje, bolji i učinkovitiji, ovo nije način. Ovo je upropaštavanje dana cijeloj naciji, a na to nitko nema pravo.

Nagrada Niko Čeko za supergol

BOMBA I nije samo Niko Čeko simbol golova iz sjajnih udaraca iz daljine, tu su i Zujo Mladinić, Vlatko Đolonga, Jakša Krstulović... Sad je u to društvo ušao i Luka, gol Turskoj spada u najljepše na Euru. Uh, kako mu je samo sjela ta lopta...