'Da se jednoga dana ne vidim u dresu Cityja ne bih ni potpisao'

Ante Palaversa dijeli sudbinu mnogih mladih igrača poniklih u Hajduku, o njemu se, kao i o mnogim drugima, na Poljudu govori u prošlom vremenu, iako je tek navršio 20 godina. I dok se navijači Hajduka pitaju do kada će se najbolji mladi igrači morati prodavati da bi klub živio, Ante je odigrao svoju prvu inozemnu sezonu u dresu Oostendea, u koji je stigao na posudbu iz Manchester Cityja. Upisao je 20 nastupa, gotovo u kompletnoj minutaži, što i nije tako loše kad se uzme u obzir da je deset utakmica propustio zbog ozljede koljena.

- Zadovoljan sam kako je sve skupa izgledalo, pogotovo u prvom dijelu sezone do ozljede, a i kasnije kad sam se vratio brzo sam uhvatio formu i nastavio sa standardnim nastupima. Igrao sam redovito cijele utakmice i to na mojoj poziciji zadnjeg veznoga – javio nam se Palaversa, koji još uvijek čeka službenu objavu kraja sezone i upute što i kako dalje:

- Igrač sam Cityja, opet sam njihov na kraju sezone, oni imaju neke opcije za mene i vidjet ćemo što ćemo odlučiti. I prošloga ljeta su mi dali par opcija, birao sam onu za koju mislim da je najbolja, izabrao sam Belgiju zbog snage klubova i lige, smatrao sam da je to jedan dobar korak za mladoga igrača i smatram da nisam pogriješio. Vidjet ćemo koje će se opcije nuditi za iduću sezonu...

Želje da jednoga dana obuče dres Cityja nije se odrekao.
- Da se ne vidim jednoga dana u dresu Cityja ne bih ni potpisivao ugovor s njima. To je moj cilj. Dječački san ispunio sam onog trenutka kad sam obukao dres Hajduka i zaigrao na Poljudu, sada je ispred mene drugi cilj, dres Cityja i Etihad.

Ono što je najvažnije u cijeloj priči je da je Ante gotovo u svakodnevnom kontaktu s ljudima iz Cityja koji su zaduženi za njegovo praćenje, što je jasna potvrda kako su oni zadovoljni njegovim razvojem.  
- Gledaju svaku utakmicu, čujemo se gotovo svaki dan, razgovaramo, šalju mi vježbe i planove koje moram odraditi na individualnim treninzima, stvarno je sve na vrhunskoj razini i imam sve što mi treba za napredovanje i iskorak u karijeri. Oni sve drže pod kontrolom, moje je samo da slušam i radim.  

I tu se vraćamo godinu i pol unatrag, u vrijeme kada je Ante potpisao ugovor s Manchester Cityjem, koji ga je odmah ostavio na posudbi u Hajduku. Plaćenoj posudbi, na kojoj je Ante trebao igrati i napredovati, pomoći Hajduku i igrački i financijski, ali i napredovati. No nije sve ispalo prema očekivanjima, tadašnji trener Siniša Oreščanin ispunjavao je formu stavljanjem Ante u postavu, no ne na njegovu poziciju, a i redovito ga je početkom drugog poluvremena vadio iz igre. Navijači su se pitali što se događa, Ante je šutio, a City je na kraju sezone raskinuo dogovor i odveo ga. O toj ružnoj epizodi Ante nikad nije pričao.

- Iskreno, sve sam to ostavio iza sebe, okrenuo stranicu i krenuo dalje. Naravno, nadao sam se i ja da će sve skupa izgledati drugačije, ali nije... S 18 godina teško je standardno igrati bilo gdje, ja sam zaigrao za seniore Hajduka i prije nego li sam postao punoljetan i neke sam stvari u tim godinama gledao drugačije nego što ih gledam danas. Ali, što je bilo bilo je, bilo bi mi draže da je to izgledalo drugačije, bolje, ali sve je to dio iskustva i odrastanja, bilo dobro, bilo loše... Hajduk će zauvijek ostati moj klub, pratim ga i sada kao navijač...

Nedavno je Antin suigrač Domagoj Bradarić kazao kako ga je odrastanje na Poljudu dobro pripremilo za sve što ga je čekalo u inozemstvu. Kako fizički i tehnički, tako i psihološki.
- Složio bih se s njim, na Poljudu sam naučio jako puno toga, ali, svi smo mi i odrastali brže igrajući u dresu Hajduka, nego što bi negdje drugo. Kad istrčite pred 35.000 gledatelja koji žive za klub onda vam nikako ne može biti svejedno što se događa, pogotovo nama koji smo odrasli uz klub koji volimo. U Splitu svi žive za Hajduk, ovdje je to puno manje izraženo. Ljudi vole klub, vole nogomet, slave pobjede, ali su puno opušteniji i drugačije prihvaćaju sve što se događa na terenu i u klubu nego kod nas, gdje je to ve puno intenzivnije, s puno više strasti.

Razlika je i u kvaliteti lige.
- Ne mogu reći da se radi drugačije ili bolje nego kod nas, ali sve je na višem nivou. Jača je liga, više se trči, fizički je zahtjevniji nogomet, više je kvalitetnih klubova i utakmica... - kaže Ante, koji je po dolasku u Oostende imao i olakotnu okolnost što ga je u svlačionici dočekao Goran Milović.

- Stvarno mi je dosta pomogao da se snađem, od prvoga dana je bio uz mene i jako sam mu zahvalan. Nije lako prvi put otići od kuće, tako daleko, prvih par mjeseci dok nisam pohvatao sve konce bilo je malo zeznuto, ali to je život nogometaša, kad-tad te to čeka...

Ono na što se morao naviknuti je život daleko od obitelji, rodbine, djevojke, prijatelja... Jedva čeka kraj sezone i povratak u Split.
- Problemi s koronom sve su poremetili, to je bilo najteže razdoblje zbog toga što nisam mogao izlaziti, odrađivao sam treninge kući i čekao da sve skupa prođe. Sada čekam službenu objavu kako bih mogao napraviti planove treninga za dalje, ali prije svega povratak kući, da vidim svoje najbliže i da se malo ugrijem na suncu kojeg ovdje nema ni blizu kao kod nas...

A onda...
- Ništa, novi dogovor s Cityjem, nova sezona, novo dokazivanje, svake sezone treba napraviti korak dalje prema zacrtanom cilju – zaključio je Palaversa.