Treba žaliti za time što Ante nekako, pa makar koljenom ili vrškom kopačke, onako u padu nije uspio zakačiti loptu i ugurati ju u mrežu. Ova neviđena muka bila bi gotova puno, puno ranije
Da je barem Rebić ugurao tu loptu, sve bi bilo gotovo ranije
Veliku, veliku dramu proživljavali su Vatreni na terenu u Nižnjem Novgorodu prije nego što su poslije penala izbacili Dansku sa svjetskog prvenstva, ali hrvatski navijači proživljavali su tu dramu još jače. Brojni navijači diljem Lijepe naše kao jedan bodrili su Vatrene svih 120 minuta. No, sve je moglo biti gotovo i prije posljednjeg sučevog zvižduka. Kakvu priliku smo imali, jao, kakvu priliku...
Ante Rebić izbio je sam pred Kaspera Schmeichela, zaobišao ga kao da tamo nema nikoga, a onda je pao. Pao je u kaznenom prostoru nakon podmuklog starta Jorgensena, a sudac je pokazao na bijelu točku. Kapetan Luka Modrić preuzeo je odgovornost, loptu postavio na bijelu točku, zaletio se i - promašio.
Šok i nevjerica prolomila se hrvatskim ulicama i trgovima, veselje s lica brojnih navijača zamijenila je zabrinutost. A sve je moglo biti gotovo ranije.
Nitko kapetanu ne može reći niti riječ. Odabrao je stranu, njegova i naša nesreća je što je Kasper odabrao istu. Priča bi bila drugačija da se Kasper bacio u desno, tada bismo svi pjevali drugu pjesmu.
No, treba žaliti za time što Ante nekako, pa makar koljenom ili vrškom kopačke, onako u padu nije uspio zakačiti loptu i ugurati ju u mrežu. Pa makar bilo to da se zaustavi taman iza gol linije...
Muka u Nižnjem Novgorodu bila bi gotova puno ranije... Sreća pa smo na golu imali superheroja Danijela Subašića.