Sinu sam rekao da je uzeo vruć krumpir, a on mi je odgovorio: 'Deda, kad ću ako ne sad. Prilika se pruža jednom u životu i moram pokušati'. Neću mu ništa suflirati, prestar sam i pomalo zaboravljam stvari..., kaže Hrvoje Horvat stariji
'Cvebe smo već 70 godina, a nadimak je došao zbog psa...'
Nakon debakla rukometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu i ostavke Line Červara, svjetla reflektora su se okrenula prema novom, a možemo uvjetno kazati i starom izborniku, Hrvoju Horvatu Cvebi.
Pokretanje videa...
Da, nema zabune, radi se o istom imenu, prezimenu i nadimku, ali dva čovjeka. Hrvoje Horvat senior (74) je bio prvi izbornik hrvatske reprezentacije, vodio ju je u siječnju 1991. godine u povijesnoj prvoj utakmici, u Zagrebu protiv Japana. Točno 30 godina kasnije na čelo reprezentacije je došao njegov sin istog imena i prezimena, ali i nadimka Cveba (43).
- Nadimak Cveba je dobio moj brat Zdravko, koji je četiri godine stariji od mene, u osnovnoj školi. U knjizi Mate Lovraka "Državni neprijatelj broj jedan", se spominje pas Cveba, koji je volio lajati. Ne znam zašto su Zdravka tako nazvali jer je on bio izuzetno miran. Brat je već trenirao rukomet i kad sam ja došao u klub mene su nazvali Cveba mali. Tako je to prešlo i na sina Hrvoja, koji je rođen 1977. Bez obzira na sve mi smo ostali Cvebe gotovo 70 godina - pojašnjava tata Hrvoje dok sjedimo u njegovoj obiteljskoj kući u Bjelovaru.
I Zdravko i Hrvoje stariji i novi izbornik počeli su rukometne karijere u Bjelovaru. No, tata Cveba je najdalje dogurao. Odigrao je 231 utakmicu za reprezentaciju bivše države i njezin je rekorder po broju nastupa.
- Kad sam čuo da je Cveba novi izbornik, onda sam mislio nazvati HRS i kazati im da sam ja prestar, ali neka to bude moj sin - govori kroz šalu Hrvoje, koji je bio kapetan zlatne reprezentacije sa OI u Münchenu 1972.
Rukomet je u neku ruku i sudbina te obitelji. Pokojni Istok Puc je bio hrvatski i slovenski reprezentativac, koji je oženio stariju Horvarovu kćer Jasenku. Hrvoje govori da boljeg zeta nije mogao ni zamisliti. Zoran Mamić je bio oženjen s mlađom kćerkom Vanjom. On je, kaže Cveba, sasvim drugačija osoba.
- Istok je bio narodni čovjek. Da je trenirao upola kao ja mislim da svijet ne bi vidio boljeg rukometaša. Volio je sve. Život, obitelj. Doista nikada neću zaboraviti tu milu i toplu dušu - priča glava obitelji Horvat, kojemu je prošloga ožujka nakon 52 godine braka preminula supruga Dunja.
Ljeti su se svi znali skrasiti u Staroj Novalji, gdje je stari Cveba sagradio kuću. Znalo se ih okupiti po 13.
- Istok, Zoran i ja bismo otišli na tržnicu u Novalju i onda svratili na belu. Zoran nije volio kartati kao Istok i ja. Poslije se i sin Hrvoje priključio i nas dvojica smo ljeti činili par. A Zdravko je jednom došao jahtom pa smo okrenuli janjca - sjeća se Horvat, koji i danas redovito karta, najčešće u paru s Željkom Vidakovićem.
Razgovarajući o novom poslu sina Hrvoja, Cveba kaže da je Cveba mali preuzeo vruć krumpir u ruku, što mu je i kazao.
- Rekao mi je “Deda”, jer me tako zove, “kad ću ako ne sad. Prilika se pruža jednom u životu i moram pokušati.” Ima znanja, odlučnosti, a i igrači ga žele. Na to mu nisam imao što kazati, jer je to njegov izbor i njegov životni put. Sigurno mu neću ništa suflirati jer on odgovara za to. Uostalom ja sam prestar i pomalo zaboravljam stvari. Kad čovjek ode u mirovinu mora znati da je dosta - govori nam.
Jastuci koje su Hrvoje i njegova supruga Dunja dobili na odlasku iz Njemačke
Za kraj smo ga pitali tko je najbolji igrač. Ko’ iz puške je ispalio Raban (Miroslav Pribanić), čuveno desno krilo i reprezentativani suigrač iz Münchena i Partizana iz Dortmunda, gdje su osvojili Kup prvaka.
- Gledaj, svaka čast Džombi i svim ostalim desnim krilima, ali Raban je najbolji obrambeni igrač kojeg sam vidio. Ne postoji rukometaš koji je preko njega, kao halfa u obrani zabio više golova. Kad sam na treningu zabio gol pored njega, to je bilo kao da ću na prvenstvenoj utakmici zabiti deset. Da sam zabio dva, to bi bilo ravno 25 golova, koliko sam postigao protiv Borca iz Uroševca na prvoligaškoj utakmici. Kako je Raban bio kratkovidan, gotovo da nije ni vidio golmana pa je trpao iz nemogućih situacija - kroz smijeh govori tata Cveba.
Čovjek koji je 14 godina bio stalni reprezentativac, od čega deset godina kapetan reprezentacije, i izbornik iz 1991., kada mu je pomoćni trener bio Lino Červar. I danas sigurno najpouzdaniji savjetnik našeg novog izbornika.