Nikola Tavares nedavno se obećao hrvatskoj reprezentaciji, barem u mlađim uzrasnim kategorijama. Podsjetili smo se na neke uspješne i neuspješne pokušaje dovođenja Hrvata iz dijaspore pod naš stijeg
Čudo iz Crystal Palacea: Novi Ivan Rakitić ili Dario Cvitanić?
Nikola Tavares posljednji je u nizu akvizicija Hrvatskog nogomentog saveza. Mladi stoper Crystal Palacea, koji je prošli mjesec s 18 godina potpisao prvi profesionalni ugovor u karijeri, debitirao je za selekciju "vatrenih" do 18 godina. Otac mu je Južnoafrikanac portugalskih korijena, a majka Hrvatica.
- Riječ je o iznimno inteligentnom i talentiranom mladiću. Puno je profitirao zbog odlučnosti svog oca, a i njegove EU putovnice zbog koje smo ga mogli dovesti u klub. Drago nam je da je s nama i u budućnosti ga vidimo kao prvotimca - pohvalio je Tavaresa Mark Bryne, tehnički direktor Crystal Palacea.
Poznata je uzrečica da Hrvata izvan domovine ima jednako koliko i Hrvata u domovini, što se odrazilo i na prilike u našoj izabranoj vrsti, pa je Hrvatski nogometni savez imao dosta posla u nagovaranju igrača rođenog u inozemstvu da nastupaju pod našom zastavom. Što uspješnog, što neuspješnog.
Sjećamo se Argentinaca Daniela Biloša (2006.) i Darija Cvitanića (2008.) koji su koketirali s HNS-om pa se na kraju ipak nisu uspjeli dogovoriti. Francuz Gregory Sertić također se spominjao kao opcija u nacionalnom dresu još od 2011. Dugo je čekao na dozvolu Fife koju je nedavno i dobio, no čini se kako 27-godišnji veznjak Bordeauxa neće dobiti šansu među "vatrenima" zbog jake konkurencije u veznom redu.
Prvotimac dortmundske Borussije Christian Pulišić također ima hrvatsku krv, njega je HNS prošlih godina i kontaktirao, no mladi veznjak odabrao Sjedinjene Države. A najpoznatiji nogometaš koji je mogao zaigrati za Hrvatsku, ali nije - jest Zlatan Ibrahimović.
- Našao sam se na sastanku sa Zlatanovim roditeljima, pokušao sam ih privoliti da igra za Hrvatsku, ali u tom je trenutku je na radiju svirala pjesma "Tebi majko misli lete". I Zlatan nam je odletio - otkrio je jednom prilikom pokojni Vlatko Marković, bivši predsjednik HNS-a.
Svima je bilo jasno da nema šanse da ovaj Šveđanin po rođenju oca Bošnjaka i majke Hrvatice zaigra i za Bosnu i Hercegovinu, a kamoli za Hrvatsku. Bio je to klasični Markovićev spin, no barem možemo maštati što bi bilo kad bi bilo...
Imamo, dakako, puno primjera uspješnih pregovora odgovornih ljudi u HNS-u s talentiranim nogometašima hrvatskoga porijekla iz dijaspore. Najpoznatiji je sadašnji član "kockastih" svakako Ivan Rakitić, koji se dugo dvoumio između Švicarske i Hrvatske pa ipak izabrao zemlju porijekla svojih roditelja. I nije pogriješio, baš kao ni njegov nekadašnji suigrač iz Basela Mladen Petrić.
Josipa Šimunića, rođenog Australca, primijetili su dok je kao mladić prešao u HSV i zadužio reprezentaciju u 12 godina "mandata" na poziciji stopera. Iz down under pod hrvatski stijeg stigao je i golman Josip Didulica, koji pokraj Stipe Pletikose nije mogao dobiti pravu priliku.
Njemačku koloniju u hrvatskom dresu zastupaju, između ostalih, braća Niko i Robert Kovač, koji su rođeni u Berlinu i jedni su od najprepoznatljivijih nogometaša koji su nastupali za Hrvatsku. Bolji poznavatelji naše reprezentacije sjetit će se i Tomislava Marića, napadača iz Heilbronna, koji je imao epizodnu ulogu u "vatrenima" u ranim 2000-ima.
Povijest nam, dakle, nudi puno primjera nogometaša koji su se afirmirali u hrvatskom dresu, ali i onih čiji je pokušaj dovođenja neslavno završio. Nikola Tavares ima još nekoliko godina mogućnosti da se odluči za koga će nastupati - Hrvatsku, Južnoafričku Republiku ili Portugal. Prvi je korak dobar pokazatelj.