Čudesna priča gluhog igrača: Fali mi samo pljesak publike

Lee Duck Hee (17) rodio se gluh. No to ga nije spriječilo da ide za svojim snom. Ljubav prema tenisu bila je prejaka. Čudesna priča južnokorejskog mladića prava je inspiracija za sve i pokazatelj kako snaga ljudskog duha pobjeđuje sve prepreke.

Lee ne čuje ni lopticu, ni suce ni publiku, a opet pobjeđuje. Ove sezone slavio je na nekoliko Futures turnira i završio je godinu kao 230. na ATP-ovoj ljestvici.

Lani je bio 6. junior svijeta.

- Govore da je gluhoća nedostatak i slabost. No ja ne gledam tako na to. Meni je ona najveća prednost. Nitko me ne može omesti tijekom meča, ni publika ni protivnik. Mogu se bolje koncentrirati nego ostali igrači - rekao je Lee.

- Možda drugi misle da mi je teško, ali nemam problema s time. Oslanjam se na svoj instinkt, pratim reakcije suparnika i suca - dodao je.

Rugali mu se, a on im u inat pomeo najboljeg igrača

Nažalost, tijekom karijere morao se susresti i sa zlobom i ruganjem. I sam je priznao da mu je najteže bilo na turniru u Indoneziji.

Igrao je protiv domaćeg igrača Christophera Rungkata , najboljeg indonezijskog tenisača. Pokušao je objasniti sucu da je nezadovoljan suđenjem, a domaći navijači oponašali su njegove gestikulacije i rugali su mu se.

Lee je sjeo na klupu, stavio ručnik na glavu i zaplakao. No vratio se na teren i pomeo protivnika 6-3, 6-1. U inat i prkos svima koji su ga ismijavali.

Skromni Lee žali samo za jednom stvari.

- Htio bih čuti pljesak publike - rekao je mladi Lee.