POPUT SNA Kao dječak navijao sam za Dinamo sa sjeverne tribine i ne bih imao ništa protiv da ostanem ovdje cijelu karijeru, rekao nam je mladi Ante Ćorić (18)...
Ćorić: Plaću dajem roditeljima, pa mi oni onda daju džeparac
Malo toga može iživcirati Antu Ćorića. Jedna od njih su pozivi skauta i menadžera, koji, otkad su saznali njegov broj, zovu stalno. Nude svašta.
- To me najviše živcira - kaže Ćorić, koji je upravo zbog toga deaktivirao profil na Facebooku.
Sa samo 18 osvojio je publiku, navijači skandiraju njegovo ime...
- Ne smatram se zvijezdom, daleko sam još od tog statusa. Zasad živim svoj san, a to je igranje za Dinamo. Još kao klinac odlazio sam na sjevernu tribinu i navijao za ‘modre’ - kaže Ante.
Lakoća kojom je “valjao” po travi igrače slovačke Žiline podsjeća na Bobana i Prosinečkog. Do Ćorića, samo su njih dvojica mogli jednim potezom poslati tri igrača “po ćevape”.
- Moje najbolje strane su lažnjak i pregled igre. A taj lažnjak radim s distance kako bih bolje koristio eksplozivnost kod prolaženja igrača - kaže Ćorić, koji poteze uči od Ronaldinha i Neymara.
“Skinuo” je sve što rade, nema toga što ne može izvesti. Čak i poznati Ronaldinhov “flip-flop”.
- Mogu i to, ali ne koristim to u igri, ne smijem se zezati na terenu, moram biti odgovoran.
Obitelj je vlasnik kafića Play u zagrebačkom Središću. Djevojke su zbog Ante znale i po tri-četiri sata sjediti na kavi ne bi li ga ugledale.
- Sad ih više nema. Nisam dolazio, nisam baš bio čest gost, pa su valjda odustale - kaže kroz smijeh.
Sitne i krhke građe, Ante je u HNL-u znao dobiti batine kao svojedobno Ronaldo u Interu.
- Znam doći doma, skinuti tenisice i čarape, a zglobovi bi mi bili plavi kao Dinamov dres.
Nedavno je potpisao ugovor i počeo zarađivati pristojan novac.
- Sve što dobijem, dajem ocu i majci. Kad idem nekamo na piće, sok ili u kino, tražim džeparac. Uvijek mi daju koliko smatraju da mi treba.