Contra odlazi u legendu! Nakon 37 godina kultni kafić zatvorio vrata: 'Puno lijepih uspomena'

Mali, ako ti nije stari rekel, Contra ti se 'zapira' s novom godinom. Riječi su to dugogodišnjeg obiteljskog prijatelja Svetolika koje su me zatekle nešto prije Božića. Nema onoga tko je došao u Varaždin, a nije prošao kraj Contre, kultnog kafića na stadionu Varteksa ili onih koji su se tamo dobro zabavili. Nastale su tamo mnoge priče koje će se prepričavati još generacijama, slavile mnoge pobjede nekoć slavnog varaždinskog kluba, 'zalijevali' mnogi porazi, ali i ispijale svakodnevne kave i sklapala mnogobrojna prijateljstva.

Kafić u koji sam prvi put ušao s tri godine. Nije da se tog događaja mnogo sjećam, majka mi je ispričala da sam joj rekao da joj ne smijem reći gdje sam bio s tatom, ali da sam pio gusti sok, a tata kaže da se Contra od tad nije puno promijenila, tek par 'kozmetičkih' stvari ususret novom vremenu. Upravo sam s ocem, baš kao i prvi, koračao posljednji put na kultno mjesto. No, već se kroz staklenu stijenu izvana dalo primijetiti kako su svi dresovi koji su godinama stajali na zidu - 'nestali'.

POGLEDAJTE VIDEO: Legendarni konobar 'Vili'

Pokretanje videa...

00:49

Posljednji radni dan Contre | Video: 24sata/pixsell

Odnosno, završili su na sigurnom, jer je tu bilo pravih dragulja poput match worn dresa brazilskog Ronalda, Andrija Ševčenka iz Milana u kojem je igrao finale Lige prvaka, dres Luke Modrića s finala Svjetskog prvenstva u Katru potpisan od svih 'vatrenih', mnoštva dresova Varteksa pa čak do dresa rukometne reprezentacije s potpisima svih igrača iz Atlante. Ovaj su put zidovi bili ogoljeni, ali je kafić bio dupkom pun. Kao i svaki put u ovih 25 godina, pozdravio sam: 

- Dobar dan, striček Vili - te odmah dobio karakterističan, ekspresni odgovor:

- Mali, j**em ti mamicu!

Dok su se oni koji nas ne poznaju svaki put okretali i čudili kakav je to način komunikacije, ja sam sve prihvaćao sa smiješkom, jer od treće godine Vilija zovem 'striček' pa tako već dugih 25 godina. A znate, nekima koji odlaze u penziju to i nije odgovaralo da im čovjek od 28 godina tako govori pa su imali svoj način borbe s tim, ali on će za mene ostati 'striček Vili' do kraja života.

Možda godinama nije mlad kao nekad, ali poletan kao prvog dana 1987. kod otvaranja kafića, Josip 'Vili' Vilaj marljivo je usluživao pedesetak okupljenih po posljednji put u konobarskoj karijeri. Naime, s odlaskom Contre u ropotarnicu povijesti, u mirovinu odlazi i legendarni Vili. Nećemo se lagati, neke od sočnijih informacija što se nogometnog svijeta tiče saznao sam upravo od našeg dobrog Vilija, onog koji se s godinama naslušao svačega, ali bilo je tu i... Ma neka to ostane između nas. 

- Najbitnija stvar u cijeloj priči su ljudi. Sve je počelo 1987., a dočekali smo 2025. sva sreća živi i zdravi. Nikad se nisam posvađao s gazdama, stvarno s Tancem (op. a. Brankom Ivankovićem) se nikad nisam posvađao. Bilo je tu nekih igara, možda u toj cijeloj priči u Varaždinu je to da je nasuprot kafića bila tvornica Varteks, 'obični' ljudi i nogometni klub Varteks koji su se spojili jedni s drugima. Zašto zatvaramo? To je interes kluba i vlasnika - započeo je 'Vili'.

Već 16 godina na Silvestrovo tradicionalno se u Contri kuha sarma, a osim za vrhunsku klopu, Vili se pobrine i za svojevrsnu tombolu. Prošle sam godine izvukao brojku koja je nosila trenirku Marjana Mrmića sa Svjetskog prvenstva u Katru, a brojne vrijedne nagrade uvijek su čekale stalne goste. A ta se tombola radila uz pomoć brojnih trgovačkih putnika, ali i sportaša te sportskih djelatnika kod kojih je Contra bila nezaobilazni dio života. Tako su i na 'posljednjem ispraćaju' kultnog kafića bili izbornik hrvatske reprezentacije Zlatko Dalić, trener Slaven Belupa Mario Kovačević, trener Varaždina Nikola Šafarić, HNL ikona Zoran Kastel i fizioterapeut reprezentacije Dejan Redžaj, a to je samo mali dio onih kojima je Contra bila stalno mjesto za ispijanje kave.

- Malo nas je ovo sve zateklo, kultno je to mjesto. Svaki se dan tu ispijala kava, još od igračkih dana si znao koga možeš naći u Contri i da uvijek imaš s kime porazgovarati i tako je ostalo sve do danas. Bilo je tu i dosta fešta, stvarno jedno prekrasno mjesto - prisjetio se Kastel, a prije odlaska sa suprugom kratko se nadovezao i izbornik Dalić:

- U Contri je uvijek vladala samo pozitiva, bilo je to pravo sportsko mjesto u kojem su nastale mnoge uspomene - rekao je Zlatko sjedajući u automobil, a uvijek dobro raspoloženi Dejan Redžaj je potvrdio:

- Bila nam je to svakodnevna rutina, dolazak u Contru na kavu. Mjesto prijateljstva i sreće. 

A jedan koji je tu došao kao mladić, a danas se vratio kao trener je i Mario Kovačević. Popularni 'Kova' prošao je mnogo nedaća u životu u zadnje vrijeme, ali Bogu hvala, sve je otišlo nabolje te je potpisao novi ugovor sa Slaven Belupom. I došao probati sarmu...

- Godinama sam obećavao Viliju da ću doći, evo sad sam jednostavno morao. Contra? Nekad su na stadionu bile sobe u kojima su živjeli igrači. Bio sam jedan od njih pa mi je Contra zapravo bila kao dnevna soba. U slobodno vrijeme došao si ovdje popiti kavu, porazgovarati s ljudima, Vili je i tad bio tu kao i Bajek te Bistra koji je danas predsjednik NK Nedeljanca, kluba u kojem su nogomet krenuli igrati Dario Melnjak i Marko Rog. Mnogo me lijepih uspomena veže za ovo mjesto, ali eto, svemu dođe kraj - rekao nam je dobro raspoloženi Kovačević. 

POGLEDAJTE VIDEO: Posljednji radni dan Contre

Pokretanje videa...

07:28

Posljednji radni dan legendarnog kafića Contra | Video: 24sata/pixsell

Iako dresova nije bilo, na zidovima su još uvijek stajale fotografije iz najslavnijih dana varaždinskog nogometa, a na njima su bile mnoge poznate face. Pokojni predsjednik kluba Anđelko Herjavec, također pokojni 'trener svih trenera' Miroslav Ćiro Blažević, a prisjetio se Vili nekih anegdota s njim.

- Daleko najveća faca je bio Ćiro, uopće nema razgovora, imao je taj neki bosanski štih. Stigao je ovamo, došle su neke cure, on ih je odmah počastio. Kad je došao s gospođom, pili su dva Paga i dvije kave i rekao mi da zaokružim i tako još dva puta. Rekao mi je 'sine, ti mene zezaš', ja sam mu rekao da ne, ali sam odmah shvatio što radi. Jedna od najboljih priča je s pokojnim dr. Posavcem nakon što je Ćiro došao s treninga i naručio rundu za sve. Nikad u životu nije kupio cigarete, ali svi su ih morali imati, koji su pušili i nisu pušili. Naručio je šteku cigareta za doktora pa došao do mene na šank. 'Sine, sutra je presica, dolazim u 9 sati i platim račun'. I došao je i platio drugi dan, to je bio odnos sportaša i konobara space shuttle. Cijenili smo svakog gosta, bio to jedan ili drugi direktor Herjavec ili netko iz tvrtke. Svaki nam je gost bio isti. U globalu, uvijek nekoga više voliš, ali on to ne smije shvatiti. Nekoga šljakera iz Varteksa voliš više nego nekog direktora.

A kroz Contru je prošlo mnoštvo ljudi, od vrhunskih sportaša, predsjednika klubova, direktora milijunskih tvrtki pa sve do, kako je Vili rekao, 'običnog šljakera'. Ali svaki je imao isti tretman, mnoge su generacije odrasle kroz Contru, taj je kafić bio dobri duh stadiona Varteksa.

- Mali, 'zeli' su nam Contru. Ne bu to tu više nikad isto - rekao mi je jedan od stalnih gostiju.

I taj 'mali' je ono nešto što će me uvijek vezati uz duh Contre i dobre ljude, jer sam s vremenom došao do 190 cm i ne baš pohvalnih 130 kg, ali za sve te ljude sam ostao 'mali'. Da, 'zeli' su Contru i objekt kao takav će krenuti dalje, a s vremenom počinjete cijeniti neke male stvari iz djetinjstva. Zamjena sličica Životinjskog carstva s Danijelom Hrmanom, prvi dobiveni dres Saše Bjelanovića, prva kava, prvo pivo, prvi novinarski tekst i prva 'insajderska' informacija, subote s tatom i ćakula s Vilijem, sve je to za mene bila Contra. Nije samo za mene. Ulaskom u sportsko novinarstvo mnogi su kolege na spomen Varteksa osim nogometaša uvijek spomenuli Contru i Vilija, mjesto koje vas je uvijek rado dočekalo na ulazu u grad. Godine lijepih sjećanja, priča, razgovori i zbližavanje s ljudima koji su za mene bili 'oni koje sam gledao na televiziji' poput Zorana Kastela i Miljenka Mumleka, osjećaj pripadnosti...

Contra je otišla u ropotarnicu povijesti, ali 'duša stadiona' nikad neće biti zaboravljena. Contra nisu samo zidovi, stari šank i inventar, daleko od toga. Contra su Vili, Pupi, Štef, Dejo, Kas, Tanja, Sveto, Cvrčak, Cico, Čupko, Kele, Miki strojovođa & Miki benzina, Fuxa, Šime, Čoso, Buha, Ivo, Kosa, Čep, Grga, Keškić, Jaga, Spajk, Režek, Đoko, Čaja, Bajek, Bistra, Šuki, Ante, Jambra, Sokač, Slunjski i mnogi koje nisam napisao imenom, kao i mnogi koji su odrastali uz ovo kultno mjesto. No, kako kaže Vili, malo je tuge, ali život čini svoje. BIla je i ostat će Contra, bez obzira kako se objekt zvao u budućnosti, a ostat će ono najvažnije - dobri ljudi i mnoštvo lijepih sjećanja koja će se prepričavati još generacijama.