'Ćiro mi je kazao: Nikada se nemojte zamoriti u pomaganju domovini i hrv. nogometu...'

Na svečanoj komemoraciji za legendarnog Miroslava Ćiru Blaževića prigodan govor održao je i dugogodišnji tajnik Hrvatskog nogometnog saveza, a sada savjetnik predsjednika Marijana Kustića, Zorislav Srebrić.

POGLEDAJTE VIDEO: Komemoracija 'trenera svih trenera'

- Članovima obitelji Blažević dugujemo dodatnu zahvalnost što su u sve vrijeme od postanaka do zadnjih sati bili njegovo uporište koje je omogućilo da postane istinski i pravi nogometni erudita. Da dođe u status 'trenera svih trenera'. Zato u ime svih nas koji smo s njim bili bliži ili indirektni suradnici, još jednom hvala obitelji koja je utkana preko eminentnog predstavnika u sva događanja i stvaranja u hrvatskom nogometu, ali i u prostorima drugih država - rekao je pa nastavio:

- Djelovali smo zajedno više decenija. Od njegovog dolaska u hrvatski nogometni prostor, za vrijeme suradnje u Dinamu i Savezu, a kad sam odlazio iz Dinama 94. godine rekao mi je 'Sine, ostani'. Naša komunikacija nikad nije bila s iznimno popularnim nadimkom, komunicirali smo na razini 'gospodine izborniče, gospodine predsjedniče'. Rekao sam mu da moram otići i da ga čekam u HNS-u. Bio je izuzetno nadaren, talentiran u području komunikacije, u području stvaranja odnosa, atmosfere, motivacije, držao je na stotine treninga, govora u različitim prilikama. Ne samo u prostoru nogometa, nego u poslovnim krugovima, velikim kompanijama, tako da je njegova osobnost bila izražena kao interpretatora nogometnog znanja i iskustva. Bio je i svojevrsni ambasador Republike Hrvatske jer je djelovao po čitavom svijetu. Nogomet je najpopularnija svjetska igra, to je radost i veselje, a povremeno dođu neki tužni sati ili dani, ali to je svjetski proces. Nogomet je vlasništvo svih zemalja i naroda. Milijuni ljudi se direktno ili indirektno okupljaju oko nama toliko drage igre koja je izuzetno pomogla u promidžbi RH. O 'treneru svih trenera' ovih dana je rečeno gotovo sve. Nije bilo jednostavno izdržati s njim sve ove godine, ali svi smo nakon komunikacije s njim u različitim prilikama spoznali da se radi o 'par ekselans' osobi koja može djelovati u svim situacijama. Kroz tri, četiri događaja bih opisao njegovu mogućnost snalaženja u nekim ugodnim i neugodnim situacijama.

POGLEDAJTE VIDEO: 'TATA, MENI JE PRIVILEGIJA ŠTO SAM TVOJ SIN'

Zorić nastavlja s anegdotama...

- Godina je 1993., 18. kolovoza, Kup Prvaka, trebali su igrati prvak Farskih otoka i Dinamo. 'Modri' su na vrijeme krenuli, a kad su došli do Farskih otoka, vrijeme je bilo toliko loše da se avion nije mogao spustiti pa je avion otišao u Škotsku gdje je i prenoćila, a jutro kasnije su išli na Farske otoke. Opet su vremenske prilike bile loše, pilot se kolebao spustiti ili ne spustiti, a spasitelj je bio Ćiro. U avionu je zagrmio tako da su se svi stresli 'spuštaj se!'. Avion se spustio, sve je bilo 'lege artis', Dinamo je pobijedio i nije bilo problema.

- Pripreme za SP 98. bile su u Poreču, Šuker je igrao za Sevillu. Došlo je pismo iz kluba da se Davora pusti da dođe odigrati posljednju utakmicu La lige jer je presudna za ostanak kluba u 1. ligi. Svi znaju da se to jako teško odobrava igračima da sa završnih priprema odu na neke druge obaveze. Slijedila je konzultacija izbornika i suradnika, Davor je otišao i odlično odigrao, a Sevilla je ostala član prve lige. Govorim to da objasnim kakva je bila njegova sposobnost da uđe u rizik, a da to ima pozitivnu posljedicu.

- Pripreme su u Zagrebu, igramo međunarodnu utakmicu iz kategorije vrlo važnih, a tad nije bio idealan odnos između medija i Saveza. U Westinu se pripremamo za press konferenciju i idemo zajedno. Rekao sam mu 'gospodine predsjedniče, kad dođe ono pitanje, a ono će doći, to je pravno područje. Pustite ja ću odgovoriti da vas poštedim odgovarajućih poteškoća'. Dođe to pitanje, ja mu stanem na nogu kao signal da je završio, ali je njegov odnos prema javnom mnijenju bio do kraja otvoren. Rekao je 'dragi novinari, odgovorio bih vam na to pitanje, ali ne da mi moj inokosni organ. On je dobio pljesak, a ja sam bio u situaciji kao da sam učinio nešto što nije bilo uredu. 

- Oni koji dobro ili poludobro poznaju gospodina Miroslava, naše je sjedište bilo u jednoj maloj ulici koja graniči s Zvonimirovom. Uvijek sam bio posebno obazriv prema njemu, a u hodniku te naše zgrade bile su fotografije nogometa. Pratio sam ga do izlaznih vrata ne zgrade, nego našeg područja, a onda me pitao 'dobro, sine, zašto me pratiš?'. Ja sam mu rekao 'iz pijeteta i obzira da vam se nešto ne dogodi', a on mi je rekao 'ja imam osjećaj da ti mene pratiš da ne ponesem neku sliku sa sobom'.

- To je bio Ćiro Blažević. Mirogojska Aleja velikana bit će novi stalni dom izuzetnog nogometnog erudite, osobe koja će velikim slovima ostati zapisana u povijesti hrvatskog nogometa, a mi ćemo sasvim sigurno redovito obilaziti mjesto njegovog boravka. Zadnji naš kontakt bio je pet dana prije njegove smrti, a kad sam mu prepričao događaje rekao je 'sine, pozdravi sve i napomeni: Nikad se nemojte zamoriti u pomaganju svojoj domovini i hrvatskom nogometu'.

POGLEDAJTE VIDEO: ŠTIMAC O PRVOM SUSRETU S ĆIROM