Cico Kranjčar danas bi slavio 67. rođendan: Išli smo kod Cice na kuhano vino, zvao me - Cajzi

Svakog 15. studenog sjetim se rođendana prerano preminulog Zlatka Cice Kranjčara, koji bi na današnji dan imao 67 godina, jer me uz njega vežu lijepe uspomene dok je davne 1982. godine služio vojni rok u Koprivnici i s nama u NK Slavenu trenirao 10 mjeseci. Bio je prije svega veliki čovjek i gospodin, koji je ostavio veliki neizbrisiv nogometni trag. Kao igrač i trener mnogih klubova ali i Hrvatske reprezentacije, govori nam Borivoj Milivojević, koprivnička nogometna legenda.

OTVORENO O SVEMU Kranjčar o Dinamu, Hajduku, poviku 'svinjo debela' i odnosu s ocem: Nikad mi nije dao savjet

U ono vrijeme Boro, kako ga zovu prijatelji i poznanici bio je mladi trener koprivničkog ligaša koji se natjecao u trećem rangu. Cico je nakon tri mjeseca koja je proveo u vojsci u Varaždinu došao početkom 1982. godine u Koprivnicu. Kao dobrom vojniku koji je uz to bio i veliko nogometno ime zagrebačkog Dinama dozvoljeno je da trenira s igračima Slavena. Kranjčar je u Koprivnici u tih 10 mjeseci tri puta tjedno trenirao s ondašnjim nižerazrednim ligašem, te povremeno i nastupao u prijateljskim utakmicama za Slaven.

- Kao danas se sjećam da je iz Koprivnice otišao 26. studenog 1982. godine, jer je taj dan izašao iz vojske i za oproštaj od nas odigrao turnir gradova Varaždina, Čakovca, Maribora i Koprivnice. To je bio tradicionalni turnir u malom nogometu koji se igrao u Varaždinu u dvorani Graberje. Kako smo se već mjesecima intenzivno družili, on me pitao želim li da nastupi za nas. Naravno da sam to prihvatio. U dvorani je nastao opći urnebes njegovim izlaskom na teren. Nakon turnira otišli smo na večeru i rastali se. Povremeno smo se čuli, a ja sam znao otići u Zagreb idućih 10 godina. Nakon što je otišao u bečki Rapid, naši su kontakti gotovo zamrli. Vrijeme i razdaljina čine svoje - kaže naš sugovornik, koji je bio i član skupštine NS Hrvatske i jedan od osnivača nogometne Regije Sjever.

Boro kaže da su se intenzivno družili i nakon treninga. Trenirali su tri puta tjedno i na treninzima se ponašao kao da je došao na probu, a ne kao veliki igrač. Zadnjih mjesec dana je trenirao po planu tadašnjeg trenera Miroslava Blaževića. Donio mi je program i u šali rekao da mu je Ćiro kazao da ne trebam biti neki trener, već da je dovoljno da znam čitati što je on napisao.

- Na temelju naputaka s Cicom sam radio dodatni trening uz ona tri koja je radio s nama. Milina je bila družiti se s njim. Na kraju svakog treninga je pokazivao kako se izvode korneri vanjskom stranom kopačke. Ono čemu se sada divimo kod Modrića, Kranjčar je gotovo radio isto kao i on - ozarenog lica govori Milivojević, koji je u ono vrijeme radio u Podravci, a sve slobodno vrijeme je provodio uz najljepšu sporednu stvar - nogomet. Postali su dobri prijatelji, a Kranjčar je često sa svojim trenerom znao odlaziti na razna druženja u Koprivnici. Barem jednom tjedno su bili u kući Milivojevića na siru, vrhnju i špeku s crvenom paprikom, jer je to Cico obožavao.

Nije pratio utakmice Slavena jer je subote i nedjelje provodio u Zagrebu, a na neke utakmice nedjeljom u Zagreb je dolazio i Boro pa su zajedno išli u Maksimir. Na treninzima nikada nije kazao niti jednu riječ kojom bi doveo autoritet trenera u pitanje. Nekada ga je trener zamolio da im pokazuje tehničke finese na terenu.

- Tijekom tjedna kad smo igrali prijateljske utakmice u okolici Koprivnice nas su gledale tisuće ljudi jer je Kranjčar igrao za nas. Vojne vlasti su rekle da je sjajan vojnik i nije imao problema s izlascima. Stavljao sam ga po poluvrijeme. Čak na jednoj utakmici kad nismo mogli zabiti gol, bio sam iznerviran i Cico je igrao dulje od 45 minuta i kod slobodnjaka sam mu kazao da ga izvede. Nakon gola koji je tada zabio izveo sam ga iz igre. Mislim da je to bilo u Torčecu. Gledatelji su se veselili Cicinom udarcu kao da je nastupao za Torčec - kaže kroz smijeh trener Kranjčara. Dosta ljudi je imalo o njemu krivo mišljenje. Neki koji ga nisu poznavali su govorili da je prepotentan ili ovakav ili onakav. Njegov koprivnički trener kaže da je bio veliki čovjek i veliki nogometaš.

SJEĆANJE NA LEGENDU Tri godine bez Cice: Cicek moj, ne bumo se lagali. Pokazal si i kako zafeštati. Volimo te...

Nakon treninga su znali sjesti i razgovarati. Nekad je znao diskretno nešto predložiti, ali oprezno da se trener ne bi uvrijedio. Sjeća se da je Slaven gostovao u Karlovcu koji je sezonu ranije ispao iz 2. lige i bio je jaka momčad.

- U četvrtak na zadnjem treningu u tjednu se pozdravimo i on mi kaže - Cajzi (kako smo jedan drugog zvali), ako dođeš s dva - tri komada iz Karlovca bit će dobro. U nedjelju je došao doma k meni na sir i vrhnje i češnjak i poslije toga negdje na utakmicu, jer taj vikend nije išao u Zagreb. Pita me kako je bilo. Bio sam ponosan jer smo izvukli neriješeno pa sam mu rekao da bi pogodio rezultat samo da nismo došli na utakmicu, jer bi Karlovac dobio bez borbe s 3-0. Zadnju utakmicu koju smo gledali u Zagrebu bila je protiv Vardara koju je Dinamo dobio s 3-0. U društvu s nama bio je i Stinčić. Nakon utakmice otišli smo kod Cice doma na kuhano vino.