Cibonin 'Totti' osvojio je sedmi trofej i 'na vrhu' bi mogao otići

Rođeni Mostarac oduvijek je sanjao da će igrati u Ciboni i hrvatskoj reprezentaciji, a dvadesetak godina nakon početka košarkaške karijere te je snove i ispunio. Bio je kapetan svoje momčadi u 'metli' u finalu prvenstva Hrvatske protiv Cedevite (4-0).

- Bio sam jako mali, ali dobro se sjećam Dražena Petrovića u driblingu i na slobodnim bacanjima u plavom Ciboninu dresu s brojem 10, pamtim njegova otvorena usta i prepoznatljivu frizuru. Urezalo mi se to u pamćenje… Odgajan sam na takav način da mi je Cibona uvijek bila nešto posebno, u našoj obitelji tako je oduvijek bilo - rekao je Marin Rozić (36) svojevremeno za Tportal.

Pokretanje videa...

00:56

Ostvario je svoj dječački san

U djetinjstvu je igrao tenis i košarku, ali presudila je ljubav 'prema basketu'. Primijetili su ga na kampu KK Zrinjevca zbog kojeg je s obitelji preselio u Zagreb. Nakon dobrih igara u Zrinjevcu praktički je 'preko noći' završio u Italiji u Livornu i tamo odigrao jednu sezonu. A onda je stigla ponuda koju nije mogao odbiti. Pozvala ga je Cibona. 

- Poziv Cibone se ne odbija, ali iskreno, te 2004., kada sam stigao 'pod toranj', nisam mogao ni sanjati da ću ostati punih 15 godina - rekao je današnji kapetan 'vukova' koji je nedugo nakon toga zaigrao i na Olimpijskim igrama za Hrvatsku.

- Da, ispunio sam svoje dječačke snove, pa što više od toga mogu poželjeti? Jako sam zadovoljan karijerom koju sam ostvario - objasnio je.

Kapetan je postao 2009. godine i naslijedio Nikšu Prkačina. U svojoj je karijeri s Cibonom osvojio sedam prvenstava Hrvatske (2006., 2007., 2009., 2010., 2012., 2013., 2019.), dva Kupa Hrvatske (2009., 2013.) te ABA ligu čije je osvajanje Roziću najdraži trenutak karijere.

Osvajanje ABA lige mu je najdraže

- Tih četiri, pet dana od odlaska u Beograd na završni turnir pa do dočeka u Zagrebu apsolutno mi je najljepše razdoblje u Ciboni. To je zapravo fantastična priča jer smo od ekipe koju su u prosincu svi otpisali i govorili kako će se spašavati od ispadanja postali hit, bilo je to uistinu čarobno razdoblje. Na klupi mladi trener Slaven Rimac, razigravač maleni Amerikanac Blassingame, a glavni igrač tada 20-godišnji Dario Šarić - prisjetio se Rozić i dodao:

-  Dobili smo Partizan u polufinalu te u finalu moćnu Cedevitu s Repešom na klupi, za koju su tada igrali Jusuf Nurkić, Nolan Smith, Allan Ray, Marino Baždarić. Eto, osvajanje tog trofeja jest najbolji primjer kako je kemija najvažnija, a ne trošiti ogroman novac na pojačanja. Pa ni Fenerbahče, kada je doveo najboljeg europskog trenera Obradovića, nije preko noći postao to što je danas.

U naponu snage nije otišao u inozemstvo, iako je imao ponuda. No, kako i sam kaže, danas za time ne žali.

Diplomirao upravno pravo

Uz košarku paralelno je završio i studij na Pravnom fakultetu. Trebalo mu je nešto duže, ali na kraju je ipak uspješno zaslužio 'novu titulu'.

- Odluka da upišem fakultet nikada nije dolazila u pitanje. Istina, studirao sam punih 12 godina i nije to bila laka borba, ali sam ga doveo do kraja i to mi je prije svega osobna satisfakcija. Što dalje, zaista ne znam. Volio bih ostati u košarci, biti dio Cibone. Ne krijem to i vjerujem da bih mogao pomoći. Svakako bih ostao u košarci - zaključio je kapetan Vukova.

Nakon skoro dvadeset godina igračke karijere od čega petnaest u dresu voljenog kluba, možda je došlo vrijeme za kraj. Spominje se kako bi Rozić ovog ljeta mogao završiti svoju igračku karijeru. Legenda 'vukova' možda je ispustila svoj posljednji 'huk'...