Chago: Šokirao me prvi snijeg, za Dinamo igrao i sa žuljevima, a najbolji suigrači - Luka i Eto'o!

Ako u Kamerunu želite doći do reprezentacije što je bio san svih nas dječaka koji smo trenirali nogomet, morali ste zaigrati u Europi. Naravno, da mi nije bilo jednostavno po dolasku u Hrvatsku jer nisam znao ni jezik ni kulturu, ali bez obzira na sve poteškoće, nisam se žalio, samo sam htio uspjeti u nogometu, priča nam Mathias Chago (37). 

Pokretanje videa...

00:32

dinamo | Video: Antonio Bevanda/24sata

Jedna od istinskih ikona HNL-a u prvoligaškom je nogometu skupio 142 nastupa, a branio boje Dinama, Istre i Lokomotive. Mathias Chago bio je i prilično uspješan, s Dinamom je osvojio pet naslova prvaka, četiri nacionalna Kupa i dva Superkupa. U svim je klubovima bio miljenik navijača, a po završetku igračke karijere ovaj je simpatični Kamerunac ostao u nogometau.

Mathias Chago danas je skaut Lokomotive, te je na Kajzericu ove godine doveo jednog zanimljivog Nigerijca iz Kameruna. Riječ je o 18-godišnjem Ibrahimu Aliyuu koji je u Zagreb stigao u veljači, netom prije svih problema s koronavirusom. Ibrahim Aliyu je nastupao za sve mlađe uzraste Nigerije, željeli su ga Levante i Getafe, no Chago je bio brži, pa hitronogog napadača doveo u Zagreb. A on bi već u novoj sezoni trebao biti član prve momčadi Lokomotive.

- Ma ja sam od malih nogu volio samo nogomet, nikada me nisu toliko privlačili neki drugi sportovi. Imao sam sreće da je 100-tinjak metara od moje kuće bio jedan od najvećih nogometnih klubova u Kamerunu (Canon Yaounde), pa smo mi kao klinci svo slobodno vrijeme provodili tamo na stadionu. Stvarno, kad god bi imali vremena, mi bi igrali nogomet - kaže Mathias Chago koji je odrastao u prilično velikoj obitelji:

- Da, imam pet sestara i tri brata. Ja sam recimo negdje u sredini, nisam ni najmlađi niti najstariji, a obitelj mi još živi u Kamerunu. Svi osim jedne sestre koja je tu u Zagrebu, ona će uskoro ovdje i magistrirati.

Kako ste uopće iz Kameruna došli u Hrvatsku?

- Imao sam 19 godina i do mene je došao jedan agent, pitao me želim li ići igrati u Hrvatskoj. Isti taj čovjek je prije mene u Hrvatsku doveo Patricea Kwedija, a ja sam odmah bio spreman na odlazak u inozemstvo. Zanimljivo, on me nikada nije gledao na nekoj utakmici, već samo na jednom treningu nakon kojeg me odmah zvao u Hrvatsku. Ja sam u to vrijeme dosta znao o Hrvatskoj, pratio sam ono Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998. godine, pa sam znao za Bobana, Šukera...

Dolazak u Hrvatsku za mladog igrača nije bio jednostavan, Chago se nikada ranije nije susreo sa snijegom.

- Joj, to neću nikada zaboraviti. Igrao sam u osječkom Metalcu u Drugoj ligi, trener nam je bio Milan Đuričić i snijeg je bio - do koljena. Svi su normalno trenirali po tome, ja stvarno nisam više mogao. Nisam tip onaj koji odustaje, ali nikada se nisam osjećao kao taj dan. Zamolio sam trenera da me pusti s treninga, nisam više osjećao prste. Srećom, bio je ljubazan, shvatio je moje probleme, pa sam brzo otišao u svlačionicu. A tamo mi je trebalo sat vremena da dođem k sebi, da se uopće mogu otuširati.

Metalac je u to vrijeme imao jako dobru momčad...

- Da, tada su tamo još bili Danijel Subašić i Aljoša Vojnović. U Metalcu sam proveo prelijepe tri godine, stvarno sam uživao u Osijeku.

Ali, nikada niste otišli u Osijek, već u Dinamo...

- Haha, to morate pitati ljude iz Osijeka zašto se to tako dogodilo. Kažem, tri godine sam živio u Osijeku, igrao za tamošnji Metalac, a u jednoj sezoni zabio 27 golova. Ja sam još u 1. kamerunskoj ligi igrao kao napadač, kasnije sam postao polušpica, pa tek u Dinamu zaigrao kao zadnji vezni. Imao sam jako dobrih utakmica za Metalac, ali poziv Osijeka nikad nije došao, no onda je stigao onaj iz Dinama. Došao sam na probu i, hvala Bogu prošao.

Prisjetimo se malo te vaše probne utakmice za Dinamo, dvoboj ste završili s brojnim žuljevima, a to niste rekli nikome u klubu...

- Haha, istina. Gledajte, za nogometaša je najbitnija 'glava', kakakv si karakter. Ma dok sam igrao tu utakmicu, ja ih nisam ni osjećao, a po dolasku u svlačionicu sam vidio kako imam žuljeve baš na svim prstima. Da, neki su igrači Dinama bili iznenađeni, pitali me kako sam mogao igrati takav. A ja sam se samo želio dokazati, nisam jedan od tipova koji lako odustaje od svojih snova. No, u Dinamu mi je bilo prekrasno, a nekim ću igračima zauvijek biti zahvalan.

Kojima? Zašto?

- Teško je i opisati koliko mi je tada pomogao Ante Tomić. On je bio kapetan U-21 reprezentacije, nadolazeći talent, igrali smo istu poziciju, praktički se borili za mjesto u momčadi. A čovjek mi ja na toj probnoj utakmici, ali i nekim drugim situacijama pomogao kao bratu. U svakom mi je trenutku bio na raspolaganju, svaka mu čast i hvala na svemu.

Vašu su igračku karijeru uništile brojne ozljede...

- Samo Bog zna gde bih završio bez svih tih ozljeda. Evo, nedavno sam računao, ja sam praktički propustio 5-6 godina zbog ozljeda. Tko zna što je moglo biti, što se sve u međuvremenu dogoditi. Kad bih sada mogao nešto promijeniti, odmah bi po dolasku u Hrvatsku otišao kod dr. Peharca da mi napravi uloške. Svi su mi doktori rekli kako sam odlično građen za nogometaša, ali sam imao ravna stopala. A da sam odmah nosio uloške, vjerojatno nikada ne bi imao problema s kičmom, a baš mu se te ozljede pratile cijelu karijeru.

A godinama ste bili i miljenik navijača Dinama...

- Ma ja sam samo uvijek želio dati sve od sebe, znam otkuda sam krenuo i nisam se predavao. Bilo mi je svejedno, radi li se o prijateljskoj ili europskoj utakmici, bilo mi je važno za klub dati i zadnju kap znoja. Naravno, želio sam biti profesionalan i izvan terena, možda je i to razlog zašto me neki navijači Dinama i dan danas toliko cijene.

U Hrvatsku ste stigli s 19 godina, kako ste se oduprijeli noćnom životu Osijeka ili Zagreba?

- Bila bi laž kad bih rekao da nisam izlazio! Često sam sa suigračima poslije nekih pobjeda znali izaći van, ali uvijek bih znao kada treba doći kući. I nikada ne bih pretjerao prilikom izlaska.  

Igračku karijeru ste uz Kamerun i Hrvatsku (Dinamo, Lokomotiva, Istra) gradili još u Iranu...

- Tamo je sve bilo drugačije, u Iranu ljudi obožavaju nogomet. Na svakoj utakmici mog Foolada bilo je barem 10 tisuća ljudi, dok sam ovdje igrao za Lokomotivu pred 50-ak navijača. Meni je u Iranu bilo prelijepo, tamo sam proveo tri uspješne godine, dvaput bio najbolji igrač momčadi, jednom i u najboljoj momčadi prvenstva. Uz Iran me vežu samo lijepe uspomene.

A najbolji igrači s kojima ste u karijeri dijelili svlačionicu su...?

- U Hrvatskoj bi to bili Luka Modrić, Eduardo da Silva i Sammir, u reprezentaciji Samuel Eto'o. Nitko od nas nije mogao znati da će Luka postati najbolji igrač svijeta, ali smo svi u Maksimiru bili svjesni kako će on, ne dohvate li ga ozljede, napraviti veliku karijeru. Takvu bi vjerojatno imao i Eduardo da Silva samo da nije bilo onog nesretnog loma noge. A Sammir? Uh, ne znam što bih rekao, on je za mene bio strašan, baš strašan igrač.

Kako vam je bilo ući u svlačionicu kamerunske reprezentacije, a pored vas sjedi - Samuel Eto'o?

- Ma nije mi bilo čudno, to je nogomet i tu trebate uživati u svakom trenutku. Prvi put sam u reprezentaciju stigao na pripreme u Belgiju, odigrao jednu prijateljsku utakmicu. Meni je bilo važno uživati, a Eto'o mi je poslije te utakmice poručio kako sam kvalitetan igrač, naravno da mi je to puno značilo. No, stvarno sam imao dosta nesretnih okolnosti vezanih uz reprezentaciju, trebao sam skupiti puno više nastupa za Kamerun.

Mathias Chago je nastavio...

- Utakmicu protiv Obale Bjelokosti sam počeo od prve minute, trebao igrati i sljedeću od samog početka, ali je tih dana preminuo bivši predsjednik Gabona Omar Bongo Ondimba, pa su u to vrijeme bile odgođene kvalifikacijske utakmice, a mjesec dana kasnije stigao je novi izbornik. Onda me novi izbornik Javier Clemente došao gledati na utakmice Dinama i Villarreala (2-0) u Zagrebu, te Dinama i Club Bruggea (2-0) u Belgiji. Poslije toga me pozvao u reprezentaciju, bili smo na pripremama u francuskom Vichyu, ali tamo je bila jako loša organizacija i otpale su nam planirane prijateljske utakmice. A do novog okupljanja, već je i Clemente postao bivši - završio je Chago.