Červar bi uz Hrvatsku vodio i Metalurg, Gopcu se to ne sviđa

Čelnici HRS-a žele Lina Červara na hrvatskoj klupi, navijači u velikoj većini žele da se Mago di Umago vrati - ili barem nemaju ništa protiv - a vratiti se na hrvatsku klupu želi i sam Lino. A opet, dogovora i dalje nema. Načelan dogovor možda i postoji, izvori bliski treneru Metalurga kažu da je već počeo slagati svoju Hrvatsku, ali na nečemu je zapelo u formalizaciji cijele priče. Na čemu? Jasno, na lovi!

Suludo bi bilo tvrditi da Červar svoj povratak želi uvjetovati isključivo financijama - domoljublje i želja da nešto napravi na EP-u u Hrvatskoj s reprezentacijom svoje domovine daleko su ispred toga. Ali, opet, od ljubavi se ne živi. OK, Lino ima od čega živjeti, svojim je radom zaslužio osigurati si egzistenciju, ali ovdje je riječ o velikoj lovi... 

Za dvostruki posao u Makedoniji - trener je Metalurga i izbornik Makedonije - Lino Červar navodno zarađuje više od 200.000 eura na godinu. Čak i znatno više, kaže naš dobro upućeni izvor iz menadžerskih krugova... Takvu lovu nigdje drugdje ne može dobiti, a pogotovo ne u Hrvatskoj. Pristane li biti izbornik, morao bi raditi za oko 60.000 eura na godinu, što su gabariti u kojima rade svih hrvatski izbornici. Tu se negdje kretala, uostalom, i plaća Željka Babića. Više od toga HRS jednostavno nema i ne može ponuditi. Lako je izračunati da bi Lino, da se odluči vratiti na klupu reprezentacije, zarađivao gotovo četiri puta manje nego u zemlji u kojoj vječno sunce sja.

I zato u razgovorima s čelnicima HRS-a ima jasan uvjet - želim voditi Hrvatsku, zaista to želim, ali dopustite mi da ostanem i trener Metalurga! U toj bi kombinaciji ispunio vlastitu želju da vodi Hrvatsku, a financijski ne bi previše izgubio. No problem je što u HRS-u baš i nisu skloni takvoj kombinaciji, Gobac i društvo žele izbornika koji će se baviti isključivo reprezentacijom u sljedećih deset mjeseci. Posla će, naime, biti jako puno, izbornik "na pola radnog vremena" ne bi bio idealan u ovoj situaciji.

Svjesni su u HRS-u i jednoga i drugoga, i Lininih argumenata, i realnosti. To dvoje ne preklapa se baš idealno i zato su razgovori zapeli. Dobro se udomaćio Lino u Skoplju i nije mu lako otići. Rizik je velik - pritisak bi bio ogroman, a u slučaju eventualnog neuspjeha s reprezentacijom našao bi se u situaciji koja mu se, svjestan je toga, ne bi posebno svidjela. U ovom trenutku ima komfor sigurnog posla u sredini u kojoj ga obožavaju, lijep novac, mir i povjerenje... I zato je, zapravo, logično da i dalje razmišlja. Ljubavi unatoč. Budimo realni, i svatko od nas dobro bi razmislio u takvoj situaciji.

Puno toga trebalo bi biti jasnije nakon što u petak navečer za stol sjednu Lino i Zoran Gobac, koji će se ranije toga dana priključiti delegaciji PPD Zagreba u Skoplju. U slučaju da obje strane ostanu pri svome, da u HRS-u nastave inzistirati na "100 posto izbornika", a Lino na ostanku u Metalurgu, moguće je da cijela priča i definitivno propadne. U tom slučaju na vrh liste kandidata za novog izbora izbija Slavko Goluža. Bivši izbornik u prednosti je pred svima ostalima, i Perkovcem, i Smajlagićem, i Kljaićem...