Na ovom turniru opet je onaj stari Blaž, iz vremena kad su ga prozvali "haubica iz Marofa". Nakon četiri utakmice na prosjeku je od 4,5 gola što je odlično za vanjskog
Blaž opet onaj stari: Nije važno tko zabija, ali zadovoljan sam
Dok je on bio na terenu, sve je "klapalo", Španjolska je kaskala za Hrvatskom i činilo se da će sve biti OK. Ali u drugom poluvremenu ostao je na kraju klupe.
- Zašto nisam igrao? Ne znam... - rekao je Blaženko Lacković, ponajbolji hrvatski igrač na ovom EP-u.
Ne zna, ali nije se naljutio. Blaž nije takav tip. Goluža je objasnio da je bio predaleko, na drugoj strani terena, pa ga nije mogao mijenjati obrana-napad. Razlog baš i nije nešto, Lackovića je teško poljuljati. Uvijek je dobre volje, nasmijan, ljubazan. Prema suigračima, navijačima, novinarima... Zato i je jedan od omiljenih.
- Prelijepo je vidjeti ovoliko naših navijača na tribinama. Vjerujem da smo i mi igrama u prvom krugu pridonijeli tome da ih u Novi Sad dođe ovoliko - kaže Lac.
Na ovom turniru opet je onaj stari Blaž, iz vremena kad su ga prozvali "haubica iz Marofa". Nakon četiri utakmice na prosjeku je od 4,5 gola, još ga nitko nije uspio zaustaviti. Negdje pred kraju utakmice protiv Norveške iz Zagreba je došla poruka: "Lac je čudo, dugo nije igrao ovako dobro!"
- Ozbiljno?! Tako ljudi to vide? - iznenadio se Blaženko pa nastavio:
- Da, zadovoljan sam svojim igrama, mislim da je zasad OK, ali važnije je da mi pobjeđujemo. Tu nije posebno važno tko zabija.
Čuveni trener Noka Serdarušić jedanput je rekao da ga je želio dovesti u Kiel, ali nije "jer mu treba cijela pista da se zaleti na šut". Danas tako baš i ne izgleda, Lac je sazrio u velikog igrača. Šteta je samo što je u barem jednom poluvremenu predaleko da bi igrao...