Bjeličina majka: Žalosna sam što je Neno otišao iz Dinama

Nenad i kći Snježana, unuci, Nenadova Senka... To je moja obitelj, ali u posljednje dvije godine i Dinamo mi je postao obitelj. Uživala sam i posljednje dvije godine bila sam najsretnija majka na svijetu, ugodnim glasom iz svog doma u Poreču počela je Mirjana Bjelica.

Pokretanje videa...

04:07

Video: Marko Prpić/Pixsell

Nenad Bjelica vrlo je elokventan, pristojan, pošten, a najveće, zasluge za njegove gospodske manire imaju pokojni otac Božo i majka Mirjana. Uostalom, ako niste znali, upravo je mama najzaslužnija što je Nenad odabrao nogomet.

- Iako je pokojni suprug Božo bio nogometaš, ja sam ga s devet godina prvi put dovela na stadion - prisjetila se mama Mirjana.

Ono što je svakoj majci najvažnije jest da je sin pri ruci, a kao trener Dinama Nenad je to i bio. Dok je bio u Poljskoj znala je proći godina, a da ne vidi sina. Ovako, Zagreb je vrlo blizu Poreča, a pripreme su 'modri' provodili u Rovinju, koji je od Poreča udaljen svega 35 kilometara. 

- Kad su bili na pripremama u Rovinju, napravila sam tri tacne kolača s orasima da počasti dečke u stožeru. Gledajte, dok je bio u Poljskoj, nisam ga često viđala, a dok je bio u Dinamu, bila sam presretna. Kad mi je rekao da dolazi u Dinamo, bila sam iznenađena, ali sam poštovala odluke sina i poštovat ću ih dok sam živa. Čovjek se mora dokazati u svojoj zemlji. I zato sam sretna - kaže Mirjana.

A Bjelica se dokazao kao najbolji trener kojeg je Dinamo imao u HNL-u. I ne samo majci nego i svim navijačima Dinama vrlo je teško pao njegov rastanak s klubom, prirastao je srcu svima kojima je stalo do Dinama.

- Jako sam žalosna i tužna što je otišao iz Dinama. Znam i da je Nenadu teško, dok sam ga gledala kako se obraća medijima, znala sam da je na rubu emocija. Odmah sam se sjetila kako sam mu govorila da se muškarac ne treba sramiti zaplakati i pokazati emocije. Jer on je Dinamo zavolio i predao se u potpunosti - kaže mama.

Mirjana je rođena u Osijeku, kao i njen otac, i velika je navijačica Osijeka. I ne samo to, gledala je sve utakmice Bjelice dok je bio trener Lecha, Austrije, Dinama, čime se, osim Nenada i vjerojatno njegovih pomoćnika, ne može nitko pohvaliti.

- Protekle dvije godine sam uživala, baš uživala. Imao je sjajne dečke, sjajnu momčad. Ma sve je bilo odlično. Najdraža utakmica? Hm, pobjeda protiv Rijeke 5-0. Tu su utakmicu odigrali fantastično - kaže mama.

Bila je to zaista maestralna izvedba. Uostalom, kao i većina utakmica koje je vodio Bjelica. Dinamo je postao momčad koja se mogla nositi i s najvećima, bez straha da će je netko, nogometnim žargonom, “nakantati”.

- Oršić mi je najdraži, sjajan igrač. Ali cijela momčad, od Ademija, Petkovića, Livakovića... Ma svi su sjajni. Bilo mi je jako žao kad je Theophile napravio penal protiv Šahtara, kao i Nenadu. Ne trpi nepravdu, a to je bila baš nepravda - kaže mama, koja izuzetno dobro pamti Dinamove utakmice u posljednje dvije godine, strijelce, situacije... Uostalom, cijeli život je u sportu.

Dodali bismo, i velika nesreća. Jer primiti dva gola u sudačkoj nadoknadi doista je rijedak slučaj u nogometu. I tko god došao nakon Bjelice imat će nezahvalnu situaciju pokušati ponoviti sve ono što je napravio Bjelica. Jer, osim što je vrhunski trener, Bjelica je igračima bio poput oca, a istodobno i psiholog. Svaki igrač dobio je svoju minutažu, svaki je dobio priliku, a nije se libio ni kazniti igrače. Kao nakon Varaždina.

- Izgubili su tu utakmicu 1-0, a tad sam se sjetila što je moj pokojni suprug govorio Nenadu: ‘Sine, znaš li što je najbolji penicilin za igrača koji se ne trudi? Klupa’ - kaže kroz smijeh mama Mirjana, koja je Nenada posjećivala u svim klubovima u kojima je bio i kao igrač i kao trener. Od Albacetea, Seville, Las Palmasa, Kaiserslauterna, Kärntena, Beča... Naravno, i Dinama. I kao i svaka majka, vrlo je stresno proživljavala sve teške trenutke.

- Jedino dok je bio u Dinamu nisam imala nikakav stres. Bila sam uvjerena, sigurna da će biti uspješan. I to se pokazalo. Osim što ima vrhunski rezultat, on uvijek vodi računa o razvoju mladih igrača. Ma baš su mi bile prelijepe te dvije godine - zaključila je majka.