Nemam djevojku, ali mogu reći da su Hrvatice ipak najljepše žene. Kad bih morao birati između australske, hrvatske i kineske reprezentacije, vrtio bih bocu, rekao nam je Gilbert koji je potpisao ugovor karijere
Bivši cibos: Napustio sam faks, otišao u Hrvatsku, a sad me u rodnoj Kini trenira Pavličević
Dominic Gilbert (26), Hrvat i Australac rođen u Hong Kongu, koji ni sam ne može reći kojoj nacionalisti pripada, potpisao je unosan trogodišnji ugovor s košarkaškim klubom Eastern Hong Kong gdje ga trenira hrvatski strateg Željko Pavličević. Riječ je o klubu velikih ambicija koji je jedan od favorita za osvajanje titule u ABL ligi.
Dominicova majka Nives rodom je iz Karlovca, a otac Steven je Australac pa Dominic ima trojno državljanstvo.
- Rođen sam u Hong Kongu jer su moji ovdje živjeli osam godina. Nakon toga smo se preselili u Sydney gdje sam živio 13 godina - započeo je Dominic.
Gilbert je igrao u Španjolskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Hrvatskoj, a ovo mu je najveći ugovor u dosadašnjoj karijeri. Jednu od posljednjih utakmica, protiv Singapura, Dominic je odveo momčad do pobjede s 29 poena i nevjerojatnih 17 skokova.
- U Kini mi je odlično igrati. Dosta je drugačije, a azijska liga je različita od europske. Za sada mogu sve pozitivno reći. Nije mi trebalo dugo da se prilagodim, a dečki u klubu su odlični. U momčadi vlada dobra atmosfera i posebna kemija što je jedan od razloga zašto imamo najbolje rezultate u ligi. U svakoj utakmici imamo više od 20 asistencija što je pokazatelj koliko igramo kao tim. Prioritet nije na pojedincu nego nam je bitna pobjeda - kazao je Gilbert.
Dominica u Kini trenira legendarni hrvatski košarkaški stručnjak Željko Pavličević koji je u karijeri vodio Cibonu, Ferrolu, Tau Vitoriju, Solit, Panathinaikos i Zagreb, a četiri godine bio je izbornik Japana. S Cibonom je 1986. godine osvojio naslov prvaka Europe, a isto je ponovio pet godina kasnije na klupi Jugoplastike.
- Jako mi je drago što je Željko ovdje. Svi znamo njegov životopis i gdje je sve bio trener stoga je meni ovo odlično iskustvo i zahvalan sam što mogu igrati kod njega. Tu sam više od mjesec dana i već sam puno naučio. Igramo dosta europsku košarku zbog njega pa mi je bilo lakše prilagoditi se - objasnio je Dominic.
A kakva je atmosfera na utakmicama?
- Košarka je jako popularna u Aziji. Ulaznice su gotovo za svaku utakmicu rasprodane i bude od tri do šest tisuća ljudi. Za play-off i finale rasprodale su se u deset minuta. U Hrvatskoj je bolja organizacija, ali svaka liga razlikuje se od druge - rekao je Gilbert.
Prošle godine bio je MVP hrvatske lige, a za nagradu je iz Sinja, odnosno Alkara, prešao je u španjolski Valladolid. Za Cibonu je 2019. godine zabio najvažniji koš u karijeru i to protiv Cedevite za titulu prvaka Hrvatske. Godinu dana kasnije sa Zadrom je osvojio Kup Krešimira Ćosića. A kada je sve krenulo?
- Moja ljubav prema košarci je počela kad sam bio puno mlađi, ali ozbiljno sam počeo trenirati sa 16 godina. Do tad sam trenirao isto, ali tada sam prelomio i shvatio da se time želim baviti. Počeo sam trenirati u lokalnom klubu u Sydneyju - rekao je pa se prisjetio Zagreba:
- Kad sam došao u Cibonu trenirao me Piksi Subotić, a je nakon pola sezone došao Ante Nazor. Bio sam neiskusan, ali smo imali jako dobre igrače kao što su Luka Žorić, Marko Tomić, Rozić, Bilinovac koji su igrali i za reprezentaciju... Nije bilo lako i shvatio sam da moram jako puno učiti. Dosta sam napredovao i ne znam u kojem bi mi se smjeru razvila karijera da tu sezonu nisam odradio u Zagrebu. To je bilo odlično za mene.
Kako ti je bilo živjeti u Zagrebu?
- Grad je lijep, ljudi su bili dobri prema meni. Imao sam puno prijatelja s kojima sam dobar i danas. Volim se vratiti jer Zagreb je na Balkanu najbolji grad - kazao je.
Dominica ćemo najviše pamtiti u dresu Cibone za koju je zabio koš u posljednjim sekundama za titulu prvaka.
- Koš protiv Cedevite. Nisam mogao vjerovati kad smo ih pobijedili. Imali su +18, a na kraju smo preokrenuli. Nikad neću zaboraviti taj osjećaj kad sam zabio taj koš. Nije to bio samo koš za pobjedu nego i za prvenstvo - prisjetio se.
Osim za Zagreb, Dominic je jako vezan i za Zadar te ističe da ga neke od najdražih uspomena vežu za jedan od najljepših gradova u Dalmaciji.
- U Zadru sam bio sezonu i pol, ali smo osvojili Kup. Kad me ljudi danas pitaju kako mi je bilo igrati u Europi, uvijek se vratim na Zadar jer je to bilo iskustvo života. Nije bilo samo 10.000 ljudi u dvorani nego i van iste. Svi u Hrvatskoj znaju da Zadrani vole košarku i svoj klub. Žao mi je što nisam ostao dulje. Prekrasan je grad i mogu samo najbolje o njemu govoriti. Uz koš u Ciboni, i Kup ću najviše pamtiti - rekao je.
Gilbert je u Vancouveru studirao na tada 30. najboljem fakultetu na svijetu, ali ljubav prema košarci ipak je presudila te je isti napustio kako bi došao u Hrvatsku.
- Imao sam punu školarinu u Vancouveru i nije bilo laka odluka napustiti fakultet. Svjestan sam da ne mogu igrati košarku cijeli život, ali odlučio sam da želim nešto ozbiljno napraviti. Znao sam da se uvijek mogu vratiti fakultetu. Baki se najmanje svidjela ta odluka. Bila je šokirana. Sjećam se da mi je rekla: 'svi su otišli iz Hrvatske, jedino si se ti vratio' - kazao je uz smijeh pa dodao:
- Ali zadovoljan sam odlukom i nikad nisam požalio. Smatram da je u tom trenutku to bila najbolja odluka za mene.
Dominic nije bio pretjerano zadovoljan s uvjetima u Australiji, a trener mu je jednom prilikom rekao da ima prevelike šake.
- U tom trenutku nisam imao uopće loš šut, nakon jednog treninga mi je prišao i rekao da mogu još bolje i da imam prevelike šake. Mislio sam prvo da se šali, ali onda sam shvatio da je ozbiljan. To je bio još jedan od razloga zašto sam otišao jer sam shvatio da ako ostanem neću puno napredovati. To je smiješna priča, ali to se dogodilo - rekao je.
Kakav je život u Kini?
- U Hong Kongu možeš raditi što god poželiš. Ali naravno, kao svaki Hrvat volim popiti kavu - rekao je uz smijeh.
A kad bi morao birati između Kine, Australije i Hrvatske?
- Teško je birati između Zadra, Zagreba i Hong Konga. Tri mjeseca Zagreb, i tako svaki grad naizmjenično, ali to sve preko ljeta. Teško je odlučiti. Nakon karijere bih putovao i bio svugdje- kazao je simpatični Dominic kojeg smo pitali ima li djevojku?
- Nemam, ali mogu reći da su Hrvatice ipak najljepše žene.
S obzirom na to da je Dominicu majka Hrvatica, otac Australac, a on je rođen u Kini, pitali smo ga za koju reprezentaciju bi volio igrati?
- Ne znam. Ovo je jako teško pitanje, vrtio bih bocu ako treba. Bilo bi super igrati za Hong Kong s obzirom na to da sam ovdje rođen, živio sam i trenutačno igram ovdje. Bilo bi super da igram za jednu, ali vidjet ćemo - bio je iskren.
Bi li se volio vratiti u Hrvatsku?
- Naravno. To je jedna od najljepših država koju sam vidio. Imam puno prijatelja tamo, a velika većina obitelji je iz Hrvatske iako svi žive u Sydneyu. To je posebna zemlja i zato sam i bio tužan kad sam odlazio. Sretan sam što sam potpisao ovaj ugovor, ali nije mi bilo lako otići s obzirom na to da je Hrvatska za mene nešto posebno - kazao je pa zaključio:
- Ne razmišljam previše o budućnosti, ali najvažnije mi je da uživam u košarci. Kao i sve u životu, bit će i teških dana, ali želim igrati sa srcem. Vidjet ćemo što će biti. Svjestan sam da ne mogu igrati cijeli život, ali bitno je samo da jednog dana kad prestanem mogu reći da sam uživao.