"Bio sam prijatelj s Arkanom, ali osuđujem njegove zločine"

Izbornik srpske nogometne reprezentacije Siniša Mihajlović uoči kvalifikacijske utakmice s Hrvatskom u petak dao je veliki intervju za talijansku La Gazzettu dello Sport, kojoj je pričao i o nekim nenogometnim i intimnijim temama.

Mihajlović je opisao atmosferu posljednjeg gostovanja tadašnje Jugoslavije u Hrvatskoj na krcatom Maksimiru 1999. godine.

- Stadion u Zagrebu bio je kao vulkan. Policije svugdje. Tragove rata još smo imali na svojoj koži. Na terenu su se na suprotnim stranama našli bivši suigrači iz stare države, a ja sam bio jedan od njih. Kad sam izašao na teren ugledao sam na jednoj tribini transparent 'Vukovar 1991', grad koji je bio simbol rata. Grad u kojem sam se ja, sin majke Hrvatice i oca Srbina, rodio i odrastao. Prišao sam zastavi, kleknuo i prekrižio u spomen žrtava Vukovara. Svi su mi zviždali - rekao je Mihajlović, koji je taj 2-2 remi opisao kao njegovu utakmicu života, u kojoj je dvaput asistirao.

- Ali ova utakmica nije nastavak rata. Onog pravog, prljavog, kojeg smo već preživjeli i koji je na nama ostavio rane i ožiljke. Svi ratovi su sr..e. Ali rat poput našeg je još gori. Jedni po drugima su pucali ljudi koji su zajedno odrasli, bilo je razorenih obitelji. Vidio sam kako ljudi umiru, gradovi kako bivaju sravnjeni sa zemljom, bombe na bolnice, škole...

Novinar Gazzette upitao ga je o njegovom bliskom odnosu s ratnim zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom, zbog kojeg se često našao na meti kritika.

- Gledajući izvana lako je upirati prstom. Ali Arkan je bio moj prijatelj još otkad sam igrao za Crvenu zvezdu, a on je bio vođa navijača. Za Srbe u Hrvatskoj Arkan je bio heroj. Ne branim njegove zločine, koji su užasni nego ih osuđujem. Kao i sve zločine s obje strane jer u ratu nema dobrih i loših dečkiju, nije sve crno-bijelo. A dominatna boja na kraju uvijek je crvena, krv nedužnih ljudi.