'Bilo je čudno igrati. Bojiš se i sanjati o olimpijskom zlatu...'

Povijesni dan za Hrvatsku nabijen s toliko emocija. Prvo je Damir Martin u nevjerojatnoj utrci osvojio broncu, a onda trenutak za pamćenje. Nikola Mektić i Mate Pavić protiv Ivana Dodiga i Marina Čilića, povijesno hrvatsko finale i borba za zlato.

Pokretanje videa...

VIDEO

Bakljada za Mateu Jelić | Video: 24sata/pixsell

Nama je bilo totalno svejedno tko će pobijediti. Obuzeli su nas trnci i nevjerojatan ponos, uživali smo gledajući ih kako uživaju na terenu. Bila je to hrvatska rapsodija od sat i pol, hrvatski tenis u svojim najljepšim danima. Svi mi bismo sigurno htjeli da se dijele dva zlata, ali netko je morao pobijediti. Mektić i Pavić su nevjerojatnu sezonu (6-4, 3-6, 10-6) okrunili olimpijskim zlatom i definitivno potvrdili status najboljeg para na svijetu. U ovome trenutku nitko im nije ravan, a zanimljivo je da su im Marin i Ivan jedini na turniru oduzeli servis. Eto, toliko smo moćna teniska sila. 

- Ma nisu teške medalje, nije ih problem nositi ha-ha-ha-ha-ha - kazao je za početak nasmiješeni i raspoloženi Nikola Mektić.

Bilo je to finale koje se događa jednom u životu. Par iz iste države u finalu Olimpijskih igara nakon 113 godina. Teško je bilo sabrati emocije.

- Teško je objasniti kakav je točno osjećaj, što god odgovorimo, ne izražava naše osjećaje kako bi trebalo. Presretni smo, imamo zlato i da. To čak i ostaje nama - kazao je Mate Pavić.

Ubacio se Nikola. 

- Ne znam što reći. Sanjaš o ovako nečemu, nije ni da sanjaš, to bi bili preveliki snovi, sanjaš da ćeš nastupiti, a kad ti se to dogodi, emocije su pomiješane i čudne. Tek će s danima dolaziti do mozga što je to. Kada vidimo prijatelje, trenere, tek tada ćemo biti svjesni što smo napravili.

Nikada nisu iskusili ovakvo finale, tek treći put u povijesti vidjeli smo ovakvo nešto. Za zlato su se borili s velikim prijateljima. Bila je to priča za sva vremena hrvatskog sporta. Zlato i srebro ide u Hrvatsku. 

- Bilo je zanimljivo i napeto. Nadam se da su ljudi uživali. Bili je čudno za igrati, igrate finale bez publike, i naša ekipa hrvatske delegacije ne navija za nikoga. Bio je drugačiji osjećaj nego prijašnjih dana, a kada imate podršku, da netko je na tribinama. Bilo je čudno, usporio se ritam, uspavalo se. Bio je kvalitetan meč, dobar, odlučilo je par poena na početku trećeg seta - priznao je Pavić.

Nikola i Mate pišu povijest. Mnoge su iznenadili kada su krajem prošle godine obznanili kako će od 2021. godine krenuti igrati zajedno. I u sedam mjeseci napravili nevjerojatan podvig. Ovo im je deveta titula i čak 14. pobjeda zaredom, a zlato iz Tokija vjerojatno najdraži turnir nakon povijesnog osvajanja Wimbledona. Čak su i u svibnju imali korona virus zbog čega su propustili Roland Garros, ali to ih nije poremetilo. U čemu je tajna njihove nevjerojatne suradnje?

- Nema tajne, vidi se iz meča u meč. Igramo kvalitetno, radimo kako treba. Razumijemo se, uživamo u svim mečevima, turnirima, to je sve skupa jedna tajna - kazao je Mektić. 

Za njega se u posljednjih pet godina jako puno toga promijenilo. Uoči Rio de Janeira bio je 86. igrač u parovima pa nije ni mogao ići na Olimpijske igre. Situacija je bila teška, novca je manjkalo, borio se na turnirima, ali pet godina kasnije ga je nagradio. Član je najboljeg teniskog para na svijetu, ima Davis Cup, Wimbledon i olimpijsko zlato. Ne može bolje!

- Dosta je bolje nego prije 5 godina. Znam da nisam bio ni blizu. Nevjerojatno je da na prvim Olimpijskim igrama napravimo ovakav rezultat. Jako puno toga se mijenja, mi smo najbolji par na svijetu. Možda se opet ovo može dogoditi.

Emotivan je bio i Mate Pavić koji je zlato posvetio izborniku Vedranu Martiću.

- Povijesni uspjeh, čestitam našem izborniku Martiću koji je bio uz nas, jako puno se dao za nas i njih. Napravio sve da budemo što spremniji, on je zaslužan za ove rezultate. Uz naše trenere. To njemu puno znači. Čestitke Čili i Dodigu, srebro i zlato, teško je objasniti kakav je to rezultat. Jedan veliki rezultat - kazao je Mate, a Nikola je za kraj dodao:

- Pozdravljam mamu tatu, babu, prabaku, didu, brata. Trenere, svoju ekipu. Sve svoje bliske prijatelje, sve dečke iz srednje škole. Svi koji su vjerovali u mene i navijali za mene - rekao je Mektić.