Sve je oko stadiona loše uređeno za europske standarde, policiju ne brinu upaljene baklje, a na tribinama se konstantno nešto događa. Nema fotografiranja mobitela, već pravog navijanja
Bili smo na Toumbi, evo što čeka dinamovce: Navijači PAOK-a i Grobari priredit će pravi pakao
Dinamo u grčki Solun putuje s lijepim rezultatom 2-0 i nadom da će izboriti drugo četvrtfinale europskih natjecanja u tri godine. Drugo je to gostovanje modrih u Grčku ove sezone. Nakon Atene koja nikome nije u lijepom sjećanju, ždrijeb ih je poslao nešto sjevernije, u Solun. Odnosno Thessaloniki kako ga zovu Grci. Grad je to Aleksandra Makedonskog, a baš njegova statua krasi glavnu šetnicu u gradu. Makedonci su za njih veliki neprijatelji i sebe smatraju jedinim pravim Makedoncima.
Rijetka je to stvar oko koje su Solunjani ujedinjeni. U gradu se javlja velika razlika između dva kluba. Aris i PAOK zakleti su neprijatelji i najveći rivali u grčkom nogometu nakon Panathinaikosa i Olympiacosa.
Prošlog studenog našli smo se u Solunu zbog jedne rukometne utakmice i odlučili pogledati nogometnu utakmicu PAOK-a. Crno bijeli igrali su utakmicu 11. kola grčke super lige, a protivnik je bila neatraktivna PAS Giannina. Kupovina karata, odlazak prema stadionu, sve oko stadiona jako podsjeća na Hrvatsku.
- Našli smo se na jednoj plaži i sukobili. Nas je bilo desetak, a njih je bilo 50. Koristili su šipke i lance i dobro nas prebili. Od tada sam se malo primirio - ispričao nam je vozač taksija, inače navijač Arisa, koji nas je vozio na utakmicu PAOK-a.
Jedan od najvećih i najnekontroliranijih sukoba huligana koje je europski nogomet vidio dogodio se 2017. godine kada se se u finalu grčkog kupa susreli PAOK i Aris. Bilo je kaotično tada u Grčkoj. Sukob se dogodio na stadionu, a policija je izgledala kao da nije imala namjeru spriječiti ovaj sukob. Koristili su se noževi, a u bezumnom divljanju ozlijeđeno je više od 40 ljudi, dok ih je deset završilo u bolnici s teškim ozljedama.
Luksuza i nekakve lijepe fasade na svemu oko stadiona nema. Jako puno ljudi na utakmicu ide javnim prijevozom i može se osjetiti miris nogometa kako se susret približava. Posebna stvar je u tome što su razmaci između autobusnih stanica jako kratki, tako da ćete kroz 15 minuta vožnje proći isto toliko stanica. Na svakoj će ući najmanje jedan navijač i kako se autobus približava stadionu tako je u njemu sve više šalova, dresova, ultrasa...
Oko stadiona se nalazi nekoliko kombija u kojima se prodaje hrana, najčešće meso s roštilja u pecivu. Vrlo jeftino, neugledno, ali jako ukusno i s dozom nogometne romantike. Na stadionu se nalazi i fan shop koji je zapravo jedini lijepo uređeni prostor u cijelom kompleksu.
Sve u svemu, jako se osjeti povezanost s klubom i nogometna kultura. Iako se vidi da je imati dres PAOK-a čast i ponos, oko stadiona je puno više likova u odjeći koja govori da ća na stadion ući na ulaz broj 4. Gate 4 je ulaz, ujedno i ime navijačke skupine PAOK-a na kojem se nalaze najvjerniji i najžešći navijači ove momčadi. To je ono što nas je najviše zanimalo, zato smo se i odlučili smjestiti na tribini u blizini Gate 4. Karta nas je ispala 15 eura, a kada smo upitali djevojku koja prodaje karte o preporuci je li sigurno ići na četvrti ulaz rekla je:
- Bolje ne...
I bila je u pravu. Nekoliko ulaza od famozne tribine bilo nam je sasvim dovoljno za upiti doživljaj. Pretresa na ulazu gotovo i nema. Navijači jako slobodno ulaze u stadion, pokaže se tek karta, a na redare nitko nije obraćao pozornost. To je bilo vidljivo i na stadionu.
Od samog ulaza na stadion mogli smo vidjeti kako na nekim dijelovima sjeverne tribine gore baklje. Nitko nije maskiran i baklja ne predstava nikakav oblik prijetnje ili mogućnosti za reakciju policije!? Na utakmici je po službenim podacima bilo oko 7500 navijača, i svi su bili navijači PAOK-a. Od njih 7500 barem ih je 4000 bilo na tribini za ultrase. Navijanje i navijačke pjesme daleko su od atmosfere na Maksimiru. Boysi su PAOK-ovim igračima priredili jednu od najglasnijih zvučnih kulisa u Europi i sigurno je na igrače to ostavilo dojam. Grci nemaju tako glasno navijanje, ali jedan drugi segment kod njih je jako upečatljiv.
Na pojedinim portalima se može pronaći podatak kako je Toumba među pet "najglasnijih" nogometnih stadiona na svijetu, a listu predvode tri turska stadiona Turk Telecom Arena (Galatasaray), Olimpijski stadion Ataturk (Bešiktaš), te Stadion Sukru Saracoglu (Fenerbahče).
Stadion je zbog neprijateljske atmosfere koja na njemu vlada, dobio i nadimak "crni pakao", a zanimljivo, kada igrači izlaze iz tunela, iz zvučnika stadiona često se čuje pjesma "Hells Bells" od AC/DC.
Cijeli kontekst oko stadiona i njegov izgled odaju dojam nesigurnosti. Sve je, po europskim standardima, loše uređeno, a Toumba ima krov tek na jednom dijelu tribina. Navijači su vrlo blizu terenu i euforično doživljavaju svaki potez. Puno je buke i stalno se na tribinama nešto događa. Baklje se pale svakih nekoliko minuta i cijela atmosfera je jako anarhistična i policija je naizgled ne kontrolira.
Situacija i atmosfera na tribinama vrlo su slične onoj koju je Hajduk doživio prošle sezone kada je igrao u Portugalu protiv Vitorie Guimaraes. Tada su domaći huligani raznim predmetima gađali igrače Hajduka i stvorili osjetno neprijateljsku atmosferu. Bit cijele priče je to da na Toumbi neće biti navijača koji će slikati mobitelima i pljeskati već će tribine žestoko navijati da Dinamo izgubi. Naravno, Dinamo će tamo igrati europsku utakmicu i za očekivati je da organizacija bude nešto bolja, ali neće se Grci puno potruditi.
- Navijači Arisa su strastveni, ali PAOK-ovi su stvarno pakleni - pričali su nam hrvatski nogometaši koji su igrali solunski derbi u dresu Arisa.
PAOK je u bratskim odnosima s beogradskim Partizanom, pa je najavljen dolazak i Grobara. Kad je Dinamo u rujnu 2010. igrao protiv PAOK-a, u Solunu na ulicama je bilo više od 300 Grobara, bili su odjeveni u majice "Mnogo smo jaki" i tražili su BBB-e. Boysima je i ovog puta zabranjen dolazak i nije za očekivati da će se nakon Atene itko pojaviti o Solunu. Ali Gate 4 i Grobari priredit će Dinamovim igračima pravu neprijateljsku atmosferu.
Stadion Toumba je otvoren u rujnu 1959. godine, a početni udarac izveden je loptom koja je ispuštena iz zrakoplova. U početku je stadion brojao 20.000 mjesta, ali je ubrzo proširen na 45.000, da bi 19. prosinca 1976. stadion zabilježio najveću posjećenost kada je na utakmici između PAOK-a i AEK-a bilo 45.252 gledatelja.
Sredinom 90-ih kapacitet stadiona ponovno se smanjio zbog postavljanja sjedalica, a posljednja u nizu obnova obavljena je 2004. Sadašnji kapacitet je 28.701 osoba s terenom dugim 106 m i širokim 71 m. Primjerice, maksimirski travnjak je metar kraći i tri metra uži.
Tijekom posljednje velike rekonstrukcija 2004. godine uz Gate 1 podignuta višenamjenska četverokatnica. Tu se nalazi 15 VIP loža i VIP salon, prostori za TV i tisak, novi klupski uredi...Od početka sezone 2014/5. PAOK-ovi veterani imaju svoj prostor i mogu pratiti domaće utakmice kao posebni gosti kluba.
Međutim, PAOK planira izgradnju novog, modernog stadiona. Izabran je arhitektonski studio koji će ga dizajnirati, novi stadion bi trebao imati nešto više od 41.000 gledatelja. PAOK bi se vjerojatno preselio na stadion Kaftanzoglio dok se ne izgradi novi stadion.
- Želimo podići novi stadion na višu razinu. Uzmite ovu vatrenu atmosferu i prenesite je na novi stadion - poručili su iz kluba.