Beskrvna Hrvatska: Niko, ova igra nema nikakvoga smisla...

Ogled s Maltom trebao je biti nova stranica, iskupljenje za brazilski debakl, a ispalo je “Bože sačuvaj”. Naše zvijezde, čast iznimkama, izgledale su kao da su se na Maksimir došli odmoriti od klupskih obaveza. Jadno i nezainteresirano. 

A izbornik je sve to gledao stojeći uz aut liniju s rukama na leđima i mentalnom kontrolom da bi Dalaj lama pokraj njega izgledao kao epileptičar... Luka Modrić zabio je gol. U redu, no trebamo li od igrača koji vrijedi 45 milijuna eura na gol čekati tri godine?! 

I gdje je naš najbolji igrač u susretima protiv Meksika, Brazila i ostalim u kojima protivnici nisu konobari i stolari...

Mateo Kovačić u Interu briljira, nedavno je zabio tri gola na utakmici, a u reprezentaciji igra na potpuno neprirodnoj poziciji. Što misli o tome, Kovačić je najbolje pokazao nakon utakmice. Ljutit kao ris, bez riječi je odjurio u autobus.

Posebna priča je Ivan Rakitić, kojeg je hrvatski izbornik više približio našem nego protivničkom golu. Da dođe u šansu, Raketa bi trebao pretrčati pedesetak metara. Promaši li je, opet pedesetak metara nazad, a kako nije kenijski atletičar, odlazak pred protivnički gol vrlo brzo bi mu dosadio...

I nakon svega, umjesto isprike za dosadnu i lošu igru, od Kovača smo čuli: “Namučili smo se. Teško je protiv protivnika koji se samo brani. Danas su sve utakmice izjednačene. Malta će svima zagorčati život...” I slične fraze.

E, pa izborniče, u 52 godine Malta je nekome “zagorčala život” samo triput. Što misli o Kovačevoj igri, pokazala je i publika, pošteno ih izviždavši. Nisu pomogle ni silne skripte koje Kovačevi pomoćnici imaju u rukama. 

Kad su Amerikanci kupovali Aljasku, vjerojatno su imali manje papira od našeg stožera. No iz tih papira još nije proizašlo ništa što bi zadovoljilo publiku.

Da ne bude Kovač jedini “Pedro”, pobrinuo se i ostatak HNS-a cijenom ulaznica kao da na Maksimiru gostuje Brazil s Neymarom. A ne braća Fenech koja bi, da je dopušteno, na travnjak izašli s fotoaparatom i kemijskom olovkom kako bi naše igrače zamolili za fotografiju. S potpisom, naravno.

No zapravo bi se braći Fenech trebalo najozbiljnije zahvaliti jer su otkrili kakva je doista ova Hrvatska. Jadna, bezidejna i inertna. Slijedi gostovanje kod Bugarske, pa dolazi Azerbajdžan. I onda, sredinom studenoga, gostovanje kod Italije. 

Kvalitetu imamo, dolaskom Halilovića i Kramarića imamo i svježu “krvnu sliku”... Na Kovaču je da sve to spoji u cjelinu. Treba samo potražiti u onim silnim papirima, sigurni smo da negdje piše kako...