Bajka iz danskog Herninga: Valter i Stivi obranili Hrvatsku

Jesam li se odmorio? Ma jesam... Mali me probudio već u sedam, nema uz njega spavanja, sa širokim osmijehom rekao je čudesni Ivan Stevanović, hrvatski olimpijski junak.

“Mali” je sinčić Vigo, simpatičan dječak, preslikani tata, sličnost je nevjerojatna. Od petka do nedjelje Vigo je navijao, iako s dvije godine ne može još biti svjestan koliki je tata frajer.

- Jednostavno su se posložile neke stvari, neke lopte te pogode, nešto obraniš i to je to - govori ovaj neshvatljivo skroman 33-godišnjak, iako je idealno vrijeme da, recimo, postane bahat.

Prestar za bahatost

- Ha, ha, ništa od toga. Možda da sam deset godina mlađi... - kaže Stivi.

U Herningu je bio briljantan, izludio je Norvežane u ključnoj utakmici, razoružao ih već u prvih 15 minuta, već tad je bilo jasno da Rio ne može pobjeći.

- Odlično smo otvorili utakmicu, naplatili smo dobru obranu na startu i nakon toga je doista sve bilo puno lakše - opet Stivi nesebično stavlja momčad ispred sebe.

Njegova priča je gotovo filmska. Anonimac do 33., a onda zvijezda - prava, istinska. Nacija ga obožava. Predugo je bio u drugom planu, u svom Zametu je godinama branio i čekao šansu za veliku scenu. I dočekao.

Temelj bez kojeg ne ide

- Velike tu zasluge ima Valter Matošević. On mi je dao osnove kad sam sa 16 godina došao u Zamet. Renato Sulić i ja smo djeca Trsata, ali dolaskom u Zamet i kroz rad s Matoševićem dobio sam temelj bez kojeg ne možeš - zahvalan je Stivi čovjeku koji mu je gotovo 20 godina poslije trener u reprezentaciji.

- Radili smo skupa nekih godinu dana, kad sam se iz Zagreba vratio u Zamet, ali vidio sam odmah da je veliki potencijal. Zbog visine, brzine, konstitucije tijela... Imao je rupu u razvoju, ali sad je u najboljim golmanskim godinama i još će dugo biti na ovoj razini. Ima mirnoću, hladnoću, pozitivnu energiju, nema kod njega euforije nakon obrana, ali ni padova nakon što primi gol. I to je njegova velika kvaliteta - kaže Matošević.

A Stivi uživa u trenutku. Ni supruga se ne ljuti što ga nema doma, razumije da je ovo sezona koja će se pamtiti. Iako je ritam ubitačan.

- Trening je već u ponedjeljak popodne, u utorak je Kup, u subotu Umag, pa dolazi i Pariz... Kad sezona završi, brzo će početi i pripreme za Rio, ali valjda ću uspjeti par dana pobjeći na Krk. To je moja baza, u Puntu, kod none i dede, ondje se najbolje napunim energijom - kaže Stivi, golman kakvog smo godinama tražili. I konačno ga pronašli. Samo neka potraje, zaslužio je...